PIŠE: Tomislav Kuljiš, centar Prirodno za prirodno roditeljstvo, Zagreb

Svako dijete nosi originalan i poseban koktel karakteristika s kojima je došlo na svijet i zahtijeva jedinstven pristup u ranom formativnom periodu. Možemo imati blizance, a da svaki zahtijeva drugačiji odnos. Naime, djeca se razlikuju po puno dimenzija, ali neke su lako vidljive i ako ih sagledamo na vrijeme, može nam biti puno lakše razumjeti zašto se jedno dijete ponaša na jedan način, a drugo sasvim drugačije.

Možemo izdvojiti četiri dimenzije po kojima se djeca razlikuju:

1. Temperamentnost

Neka djeca rođena su s više energije pa su i prodornija, a kod neke je ta dimenzija pritajena, imaju manje energije i zatvorenija su.

2. Senzibilnost

Neka su djeca osjetljivi, nježni sistemi, kao orhideje, pa trebaju puno nježnosti, pažnje i duži period nježnijeg roditeljstva, dok su druga djeca već od rođenja otpornija.

3. Zahtijevnost

Neka su djeca veoma zahtjevna već od prvog dana i treba im puno više vremena da se poslože i namire. Roditeljstvo s njima traje duže, vjerovatno će duži biti i period dojenja i teže će se odvajati od mame. Druga djeca mogu već s godinu dana pokazivati popriličnu samostalnost.

4. Sposobnost “otpornost” na frustracije

Već kod malih beba možemo vidjeti koje se jako teško nose s tim da nešto nije po njihovom, snažno reaguju i teško se utješe kad se nađu u stanju frustracije.

Svako dijete je koktel ovih osobina i zato nema recepata, nego je pristup potrebno prilagođvati.

Često se roditelji osjećaju loše jer im je dijete, za razliku od brata, ili sestre, ili djeteta iz komšiluka, plačljivo, drsko ili neposlušno, sklono bacanju po podu kada nešto nije po njegovom, i pitaju se šta pogrešno rade. Stvar je zapravo u tome da je svako dijete drugačije i treba drugačiji pristup roditelja.

Osjetljivo dijete velikih potreba

Opisaću samo dvije kombinacije od velikog broja mogućih, kako bismo sagledali koliko je važno poznavati svoje dijete i imati neke informacije, bez kojih se često osjećamo izgubljeno u roditeljstvu. Jedna od krajnje zahtjevnih kombinacija u djetetu je jaka temperamentnost, izražena senzibilnost, snažna zahtijevnost i loša otpornost na frustracije. To je jednostavno dijete s povećanim potrebama i roditelji zaista treba da imaju veliki kapacitet, što nije lako ni najstaloženijem roditelju.

Ovom djetetu trebaće puno duži period dojenja, snažno će plakati kada ne dobija ono što mu treba (kontakt, emocionalnu bliskost), iscrpljivaće roditelje nespavanjem, neće je puštati od sebe do četvrte, ili pete godine, u razvojne faze će ulaziti kasnije i trajaće duže… Kad je već situacija takva, jedino što možemo je angažovati se, možda puno više nego smo planirali, da bi uz naš dodatni napor proveli dijete kroz rani formativni period i pomogli mu da se uspije “posložiti”, organizovati i ojačati svoj od starta osjetljivi sistem.

S druge strane, ako propustimo odraditi ono što takvo dijete nesvjesno zahtijeva i očekuje od nas, ono će cijeli život osjećati posljedice, zbog čega će je mnogi ovako opisivati: “Ona je hipersenzibilna, ne smiješ joj ništa reći, odmah viče ili se rasplače, od partnera se ne odvaja i strašno je ljubomorna, kad joj nešto ne ide od ruke poludi.”

Dijete koje treba snažnog roditelja

Druga krajnje zahtijevna kombinacija u djetetu je jaka energija i temperament, mala zahtijevnost, manja senzibilnost, ali slab fitilj na frustracije. To je češće kod dječaka i s tim djetetom će na drugi način roditeljstvo tražiti dodatne napore. Mada će već kao beba snažno iskazivati svoju volju, zahtjevnije postaje početkom druge godine kada se u njemu dodatno budi osjećaj svoje volje i kada uđe u fazu Neću.

Takvo dijete ima izuzetno snažan poriv da stvari budu po njegovom, i jako teško nošenje s iskustvima kada mu to ne uspijeva. Pokušava fizičkom silom da nameće svoju volju i postaje izuzetno ljuto na, za njega nedovoljno jakog roditelja koji nema dovoljno svog stava i uprkos svim pritiscima ne želi ga slušati. Takvo dijete zahtijeva jakog roditelja koji ima sebe i svoj stav, što nikako ne znači ljutog, agresivnog i povrjeđujućeg roditelja. Ključno je da od takvog roditelja to dijete doživi priznanje svoje snage.

Dakle, prvo i drugo dijete zahtijevaju potpuno drugačiji odnos od istog roditelja kako bi  kvalitetno stalo na svoje noge i iz ranog formativnog perioda izašlo dovršenih razvojnih procesa.

Posljedice nerazumijevanja djeteta

Djeca u zavisnosti od osobina imaju različite oblike automatskih reagovanja na neadekvatnosti u odnosu s roditeljima.

Na primjer, senzibilno dijete povući će se u sebe od snažnog bola i nemanja snage da se više bori za odnos, i postati mirna beba ili dijete, na koju su roditelji onda ponosni, kao i na sebe i svoje vaspitne metode. U suštini je sistem tog djeteta prešao u mod povlačenja, jer je to njegova prirodna reakcija na sukob s neadekvatnom okolinom. To su češće djevojčice, ali se ne smije  generalizovati.

Druga situacija je da se temperamentnije dijete, češće dječak, svim silama bori za odnos na način da postaje agresivno, ljuto, neposlušno. S obzirom da ima jaču životnu enrgiju, ono ima snage da iće u mod borbe, koji je obično njegova reakcija kada se nađe u sukobu s okolinom koja nije podržavajuća za njega.

U oba slučaja nije problem u djeci nego u onome što ih je aktiviralo da postanu takva i počnu se ponašati na način koji nas iritira, ili koji smatramao nedoličnim ili neprihvatljivim.

Dakle, djeca su takva kakva jesu i svako je specifično na svoj način i njih ne možemo natjerati da postanu onakvi kakve smo ih mi zamišljali. Problem nastaje jer im mi ne dajemo odnos koji im je neophodan za razvoj, na što ona reaguju u zavisnosti od svog temeperamenta, tako da plaču, povlače se u sebe, postanu hiperaktivna, ili agresivna. A mi pogoršavamo situaciju kad ne razumijemo što im se zapravo događa,pogrešno tumačimo njihova ponašanja kao loše ponašanje i pokušavamo ih vaspitnim  metodama natjerati da nam prestanu poručivati da nešto u našem odnosu prema njima nije kako bi trebalo da bude.

Ako i uspijemo u tome, u suštini smo zauvijek izgubili mogućnost sagledavanja i otklanjanja problema koji je pravi uzrok problematičnog ponašanja. Jedna važna poruka od djeteta nije primljena i još jedno dijete se počne osjećati nedoživljeno, neprepoznato i nepovezano sa svijetom.

Izvor: Klokanica