PIŠE: Biljana Knežević, specijalistkinja primijenjene fizioterapije, Udruženje fizioterapeuta
Razvoj motorike može se pratiti kroz faze, koje su vidljive u usavršavanju držanja tijela (posturalne kontrole), kretanja (lokomocije) i baratanja predmetima (manipulacije).
U prvoj godini života kod novorođenčeta ćemo lako uočiti refleksne i stereotipne pokrete. Reflexi su automatske reakcije na određene nadražaje. Kod malih beba zabilježeno je 27 različitih refleksnih reakcija (žmirkanje, sisanje, zijevanje), Krogh(1994). Stereotipni pokreti nijesu reakcije na spoljne nadražaje i njih je kod beba zabilježeno 47 (ritanje, mahanje, ljuljanje). Oko četvrtog mjeseca ove refleksne i spontane aktivnosti će zamijeniti slični, ali voljni pokreti, što je usko povezano sa sazrijevanjem centralnog nervnog sistema. Prisutnost, odsutnost kao i razvojni tok refleksnih reakcija važan je pokazatelj neurološkog sazrijevanja i indikator razvoja složenih funkcija mozga.
Motorički razvoj događa se određenim redosljedom. U prvoj i drugoj godini razvijaju se rudimentarna ponašanja koja uključuju osnovne voljne aktivnosti: pokretanje glave i gornjeg dijela trupa, prevrtanje, sjedanje, puzanje, stajanje i hodanje. Te motoričke vještine kod zdrave djece pojavljuju se upravo tim redosljedom i u prilično predvidivoj dobi. Dijete, motivisano, iskoristiće usloveu okolini i sticati prva iskustva o sebi, svom tijelu i pokretima, o predmetima, prostoru i ljudima.
Rane motoričke aktivnosti čine osnov za razvoj osnovnih pokreta i prirodnih oblika kretanja koji se pojavljuju u uzrastu između druge i sedme godine života. U osnovne pokrete spadaju: kretanje (trčanje, skakanje, penjanje..), održavanje ravnoteže (držanje glave, okretanje, kotrljanje..) i baratanje predmetima (bacanje, hvatanje, šutiranje).
Od prvih pokušaja djeteta u izvođenju osnovnih pokreta do zrele skladne radnje prođe i do tri godine, pa zato djetetu treba dovoljno vremena i prostora da vježba i tako usavršava svoje motoričke vještine. Osnovne vještine se razvijaju preko tri faze: u početnoj fazi se postiže gruba koordinacija i osnovni tok kretanja – dijete pokušava izvesti pokret ali mu nedostaju pojedine komponente, u prelaznoj fazi postiže se fina koordinacija i diferencijacija pokreta – dijete ima više kontrole nad pokretima, ali svi oni još ne čine povezanu cjelinu, tek u zreloj fazi postiže se stabilizacija – pokreti postaju dobro uklopljeni u skladnu radnju, tj. vještinu (npr. bacanje lopte).
Ono što određuje kakvi će biti pokreti i kretanja djeteta – spretni, brzi, precizni – jesu motoričke sposobnosti. Pri rođenju sve sposobnosti su samo potencijali koji će se tek razviti. Kao i ostale sposobnosti, i motoričke sposobnosti su određene naslednim faktorima i zavise od uslova u kojima dijete raste. Dijete kojem se ograničava kretanje neće se razviti u dobrog trkača, čak iako za to ima urođene potencijale. Ipak, uvijek postoji mogućnost da se na razvoj sposobnosti utiče učenjem i vježbanjem – do one mjere do koje to dozvoljavaju urođene granice.
Ovdje možemo spomenuti sedam osnovnih motoričkih sposobnosti, čiji razvoj možemo pratiti već u predškoloskoj dobi: ravnoteža, koordinacija, snaga, brzina, gipkost, preciznost, izdržljivost.
Omogućavajući i podstičući dijete da vježba i da se kreće, utičemo na razvoj manje ili više svih motoričkih sposobnosti. Valja imati na umu da razvoj motorike postaje sve važnija djetetova motivacija za kretanje i bavljenje raznovrsnim fizičkim aktivnostima. U tome važnu ulogu uz odrasle imaju vršnjaci, i tako i oni postaju sve važniji faktori u motoričkom razvoju predškolskog djeteta.
