Pitanje od Elizabete:
Moj sin, koji ima 5 godina, još od prošle godine kad ga legnem zaspi sam u sobi, a od septembra ima i svoju sobu. U zadnje vrijeme je počeo da se plasi previše, iako mu ostavim upaljeno svijetlo i pročitam mu priču prije spavanja. Danas je bio u sobi i crtao i pjevao neku pjesmicu i čula sam ga kako dok pjeva viče: “Prestani! Pusti me da pjevam!”. Pitala sam ga sa kim priča i rekao je da je to duh koji mu šapuće i govori mu da se ne crta tako. Kad sam mu rekla da nema ničega ni iza stolice ni ispod kreveta rekao je da on nestane kad me pozove. Razumijem da je strah normalan, i plašila sam se i ja kao mala. Ono što me zanima je treba li da se zabrinemo zbog njegovog “razgovora sa duhom” ili će i to vremenom da prevaziđe kao strah?
Odgovor od Milice Belade, dipl.psiholog, porodični psihoterapeut
Sa razvojnog aspekta posmatrano, u dobi izmedu četvrte i šeste godine prvi put se javljaju igre uloga sa elementima stvaralačke mašte. Dječija mašta je proces koji se razvija pomoću igre i različitih aktivnosti kao što su: pričanje bajki, priča, spontanim igrama i sl.
Djeca predškolskog uzrasta, kakvo je i Vaše dijete, jako su imaginativna i 2/3 njih ima izmišljene prijatelje koje mogu biti različitog oblika, pola i imati različite karakteristike. Za djecu predškolskog uzrasta igra sa izmišljenim prijateljima nije mnogo drugačija od igre sa stvarnim prijateljima. Izmišljeni prijatelj može biti zaštitnik djeteta, može biti zamjena za nedostatak prijatelja u realnom svijetu, mogu pružati izgovori za neadekvatno ponašanje, ili može imati ulogu pomagača. Neki izmišljeni prijatelji ostanu uz djecu godinama, kod neke djece se smjenjuju na svakih nekoliko mjeseci. Ono što je svim izmišljenim prijateljima zajedničko je da djeca od njih imaju neku korist tj. da su im dodijelila neku ulogu koja je njima u tom momentu značajna ili u aspektu u kojem im treba pomoć.
Ako se uzme u obzir i to da od nedavno, dječak spava sam u sobi, dodatno se stvara kontekst normalne razvojne faze. Naime, samo zaspijevanje, spavanje i sanjanje za djecu predškolskog uzrasta je poseban svijet, ima veliku važnost i iz tog razloga se i preporučuje da djeca imaju samo jedno mjesto spavanja. Moguće je da Vašem dječaku duh pomaže da lakše zaspi, da smanjuje strah ili sl. jer iz samog pitanja meni ne djeluje da ga se on boji. Naravno da ćete kao majka propratiti kako se razvija “druženje” sa duhom ali vjerujem da će vremenom Vaš dječak “prerasti” svog izmišljenog prijatelja.