Pitanje od Jovane:
Imam dječaka koji ima tri godine i dva mjeseca…i brine me što se nervira kad god gubi u nekoj igri (kao na primjer: kad promaši lopticu prilikom igranja tenisa, kada ne može kockicu da stavi na drugu kockicu, kad igra igricu na tabletu, kada ne može da uradi neku radnju na isti način kao što mu otac pokaže, a radnja nije složena…), a nervozu iliti nerviranje ispoljava tako što zabacuje glavu unazad, plače, traži od mene da mu pomognem da to nešto uradi…
Zanima me:
1. Koji je uzrok takvom ponašanju?
3.Kako to ispraviti iliti ublažiti?
Odgovor od Milice Belade, dipl. psiholog, porodični psihoterapeut
Ako pretpostavimo da je psihofizički razvoj Vašeg dječaka uredan odmah se postavlja pretpostavka da je ponašanje koje opisujete naučeno tj. da ga je prilično oblikovalo ponašanje – reagovanje roditelja i važnih drugih ljudi iz djetetove okoline. Ono što je nejasno je da li se takvo reagovanje javlja samo kada otac daje instrukcije i da li ste uvijek samo Vi osoba koja je pomagač, tj. koja vraća stvari u balans. Važna je i informacija koja se odnosi na to da li dječak uvijek pred neuspjehom reaguje na način kako ste opisali, tj. ima li drugačijeg, boljeg reagovanja.
Pretpostavljam da ne želite da odgojite dijete koje će na svaki životni neuspjeh reagovati burno, biti nesigurno pred odlučivanjem, te uvijek tražiti pomoć od Vas. Stoga je sigurno da možete promijeniti svoje ponašanje i sugerisati na promjenu ponašanja Vašeg supruga. Možda je značenje koje za dječaka ima neuspjeh pred ocem od značaja za razumijevanje situacije. Zbog toga je važno da razmislite da li se ovakvo ponašanje dešava samo kada ste akteri Vas troje, ili i u drugim situacijama.
Ako želite da korigujete ovakvo ponašanje te da jačate samopouzdanje djeteta trebate ga ohrabriti da, uz Vašu podršku, ipak sam uradi zadatak. Napravite promjenu, pokušajte da zamijenite uloge, Vi budite osoba koja će dječaku postavljati iste zadatke, te posmatrajte reagovanje dječaka. Ako na neuspjeh bude reagovao drugačije, znači da je za njega izazovan odnos sa ocem tj. da otac ima važnu ulogu u procjeni njegovih sposobnosti. Ako reakcija dječaka na neuspjeh, kada Vi postavljate zadatke bude ista, radi se o dubljim procesima, tj. o tome kako sebe “doživljava” u situaciji neuspjeha. I u tom slučaju je za Vas važno da razmislite o tome kako Vi kao roditelji podstičete takvo ponašanje.
Ono što je važno je da nagrađujete svako ponašanje koje je dobro, a tiče se reagovanja na neuspjeh. Istaknite, pohvalite, učinite važnim sve ono što dječak dobro uradi. Burno reagovanje na neuspjeh prvo smirite (burno emotivno reagovanje ne treba da koristi kao manipulaciju za pružanje pomoći), a zatim podstaknite samostalno rješavanje zadataka, uz podršku. Ne odustajte dok dječak samostalno ne riješi zadatak. Za ovo Vam je potrebno veliko strpljenje, jer je dječak već navikao da svojim reagovanjem Vas “natjera” da riješite problem. Kao što sam ranije navela, nije dobro ako dječak uvijek Vas vidi kao “spasitelja”, a oca kao “izazivača”, stoga mijenjajte uloge i pratite njegovo ponašanje.
