Kad dođete kući s novorođenčetom, zadivljeni čudom života i zaokupljeni brigom o njemu, nećete ni pomisliti da će to maleno biće jednom samostalno živjeti i djelovati. Ali koliko god se činilo da djeca polako napreduju i koliko god uživali u svakoj njihovoj novoj fazi, vrijeme proleti i može se dogoditi da ste predugo čekali s podsticanjem djeteta na osamostaljenje. Sve počinje s ohrabrivanjem djeteta da samo jede, nastavlja se učenjem da se samo oblači, a postupno ga treba naučiti da počinje obavljati i neke poslove po kući.
Učestovanjem u obavljanju kućnih poslova djeca mnogo dobijaju: razvija im se samostalnost, uvježbavaju različite vještine, stiču disciplinu i samopouzdanje jer sami čine neke stvari. Mališani su često nespretni, pa ih važno podržati u tome što rade i imati strpljenja s njihovim pokušajima i greškama. Tako im se omogućava razvoj samopouzdanja koje se stiče upravo vlastitim iskustvom i doživljajem da smo nešto uspjeli napraviti.
Roditelji često, u želji da mališanima pomognu i jer im je žao da gledaju da se ‘muče’, uskaču i čine stvari umjesto njih što je šteta jer mala djeca vrlo rado učestvuju iz sopstvene potrebe za samostalnošću, želje za igrom, istraživanjem i učenjem prema modelu odnosno oponašanjem odraslih. Psiholozi kažu da je vrlo važno podržati taj rani interes, a mnogo se kućnih poslova može prilagoditi uzrastu djeteta. Petogodišnjacima vjerovatno kućni poslovi neće biti toliko zanimljivi zato je najvažniji pristup podsticanje kroz igru, na primjer, takmičnje, ples i slično.
Presudan je i pristup svih članova porodice, pa ako svi odrasli članovi obavljaju kućne poslove, biće dobar model djeci. Ako kućne poslove radi samo, na primjer, majka teško je očekivati od dječaka da učestvuje u njima jer ih ne radi ni njegov otac.
Kako dijete raste, povećava se i broj obaveza. Od dvogodišnjaka možemo tražiti da bace maramicu u smeće, od trogodišnjaka da pospreme igračke s kojima su se igrali, od četverogodišnjaka samoposluživanje pri jednostavnim jelima. Razlika je u tome što je kod male djece podsticanje učestvovanja važno zbog djetetovog učenja, uvježbavanja vještina, a kod veće djece se kao motivacija javlja i stvarna realna pomoć, na primjer, da preuzmu brigu o svojoj sobi. Školarci, slažu se stručnjaci, mogu učestvovati u gotovo svim kućnim poslovima, pod uslovom da imaju dovoljno vremena za igru i školske obaveze.
Dogovorite s djecom, savjetuju psiholozi, koji je njihov dio posla i što očekujete od njih. Za veća nedjeljna pospremanja dogovorite zajedničko vrijeme kada svi pospremaju, upalite muziku i učinite situaciju zaigranom i zabavnom.
Ako je djetetu dodijeljen neki kućni posao, treba očekivati da će ga svaki put, prema dogovoru, izvršiti. Ako se suočite s otporom, postignite dogovor tipa, “ako pospremiš sobu, smiješ poslijepodne u bioskop” i odolite želji da ih za obavljeno nagrađujete novcem jer tako neće naučiti da jednostavno moraju preuzeti dio obveza. Za odlazak u prodavnivu, na primjer, potrebno je da dijete samostalno što se tiče izlaska iz kuće. Školarci mogu obaviti takav zadatak.
I imajte na umu da pri svladavanju samostalne aktivnosti djeca trebaju podršku odraslih, na početku više, s vremenom sve manje.
Izvor: SuperMila
Pa za pocetak pokupe svoje igracke prije spavanja, odnesu tanjir do sudopere kad zavrse sa jelom i tako neke manje poslice 🙂
Moja Dorotea(3 god) cesto ucestvuje u generalnom sredjivanju kuce, tako i sama uhvati da me kopira i sve pospremi na svoje mjesto. 🙂 a to sve joj je postalo zabavno kad joj dam mali usisivac, malu krpicu i vodu na prskalicu, pohvalim njen trud i ona sva zadovoljna 🙂 nadam se da cu tako uspjesna biti i u drugim stvarima. Pozdrav svim mamama 🙂
Stariji pomaze ,mladji rusi 🙂
E nema toga ko ce bolje sloziti krpe,peskire ili oprati majicu,tanjir,solju,ili obrisati prasinu od Andree od 4.5 godine. Fino se popne na hoklicu i dok ne sledi voda iz bojlera ta nebi mrdala:-)
Mi imamo problem tipa: ostavr tu krpu,ne meti vise to,mici se od cesme:-) Ali non stop.
A momci?
Bolje da mi ne pomazu za sad! Starija nece da se sagne i pokupi nesto ziva a mladja me sve slusa. Ono sto odradi bez problema je da baci nesto u smece ili da ponese sta joj kazem iz sobe u sobu, al baci ga uglavnom.
meni moji jesu,makar njihove igracke pokupe posle igre,posle jela sklone tanjire,kad je kupanje ves u korpu stave,obucu na mjesto svoje i to je dovoljno za curicu od 4 god i djecaka od 2ipo a za najstariju od 11 nemam kom to je mamina desna ruka,s tim sto joj ja i branim,jer ima kad radit
MOJ Tadej ( 1god.i 9mjeseci)kad odu gosti pokupi case i solje sa stola i ubaci u sudoperu i uzme krpu i cisti sto :)) nisam ga to ucila to je sam poceo da radi.