Pitanje od Milice:

Imam nemirnog dječaka od 2 i po godine koji mi redovno istrčava iz ruke dok šetamo. Teško da mogu da ga iskontrolišem u mnogim situacijama. Da li je to do karaktera, vjerovatno, ali ipak je mali da bi se toliko suprostavljao. U igraonicama je baš aktivan i često napada drugu djecu, u toku šetnje iz čista mira krene da trči, doduše ne ide u vrtić i možda na njega utiče ta nesocijalizacija. Koje su najefikasnije metode da se to spriječi?

Odgovor od Milice Belade, dipl. psiholog, porodični psihoterapeut

Ponašanje djeteta koje opisujete ne djeluje neobično za dječaka uzrasta od dvije i po godine, naročito ako se sagleda u širem kontekstu. Međutim, kada ste već primijetili da je to ponašanje nešto što biste htjeli da promijenite ili barem oblikujete treba preduzeti konkretne mjere. Prvo o čemu treba razmisliti je, na koji način Vi kao majka, kao i ostali članovi porodice «podstičete» takvo ponašanje. Riječ je o tome da je djeci potrebno vođenje i usmjeravanje, korigovanje njihovog ponašanja jer oni sami nemaju svijest o opasnostima i rizicima, kao ni o posledicama svog ponašanja. Dakle, u oblikovanju pomenutog ponašanja ključna je Vaša uloga. Djeca su majstori u pomjeranju granica i ići će do mjere dok im se ne stavi zabrana na određeno ponašanje. Stoga, razmislite o tome na koji način Vi, svojim ponašanjem utičete na svoje dijete, da li ga usmjeravate, da li prekidate neadekvatno ponašanje, da li isto i kažnjavate?

Jako je lijepo ako je Vaše dijete energično i aktivno fizički ali postoje načini da se taj aktivizam ispolji na adekvatan način koji ne podrazumijeva da Vam se iznenadno istrgne iz ruku, pobjegne i potencijalno sebe izloži opasnosti. Smatra se da već djeca od tri godine mogu da se uključe u neke sportske aktivnosti ili barem školice sporta gdje pored zdrave fizičke aktivnosti mogu da se socijalizuju jer su u grupi u kojoj postoje jasna pravila. Dok Vaše dijete ne postane zrelo za uključivanje u sportske aktivnosti možete da obezbijedite neko sigurno mjesto, kao što je na primjer park, gdje Vaše dijete može sigurno da trči, još bolje da se igra loptom, da ima organizovanu igru, sa roditeljima ili drugom djecom. Poslije aktivne i strukturisane igre od sat vremena sigurno će biti mirniji.

Njegovo ponašanje prema drugoj djeci takođe je važna informacija. To pokazuje način koji koristi da bi dobio ono što želi, kako sebe vidi i pozicionira u grupi, da li ima samopouzdanja i sl.  Ono što je za dječiji razvoj dobro je da se povećava opseg ponašanja koji se pokazuju grupi, da nije samo prisutno agresivno ponašanje prema drugima, kao ni samo povlačenje. Da bi Vaše dijete razvilo dobre stilove funkcionisanja potrebno je da uči kada treba da se povlači, kada treba da insistira na nečemu, kao i koji je način na koji to radi adekvatan. Pored toga što će kroz iskustvo u grupi djece to naučiti sam, potrebno je i da mu Vi u tome pomognete, razgovorom, upućivanjem u konkretno ponašanje, svojim primjerom kako se nešto radi. Fokusirajte se i na ono što je dobro, na situacije kada uspijete da usmjerite dijete na adekvatno ponašanje i pojačajte te situacije. Ne zaboravite, sigurno mnogo toga dobro funkcioniše.

Važno je da ne zaboravite da Vi treba da usmjeravate svoje dijete, ne ono Vas, da Vi imate moć i da je Vaša uloga da dajete sigurnu strukturu i pravila da biste omogućili zdrav razvoj djetetu. Doslednost u tom procesu je naravno neophodna.