Umjesto da se biju i uništavaju školsku imovinu, đaci jedne novozelandske škole, zahvaljujući odbacivanju modernih propisa, sada se na odmorima penju po drveću i jurcaju na skejtbordima.

Počelo je kao naučni eksperiment, a završilo se kao uspješna školska praksa. Osnovna škola Svonson u novozelandskoj prijestonoci Ouklendu prije dvije godine postala je poligon za istraživanje koje su sprovela dva lokalna univerziteta, kako bi otkrila način da kod djece podstaknu aktivnu igru.

Škola je eksperiment odvela do krajnjih granica, ukinuvši u potpunosti pravila ponašanja na školskom igralištu. Više nisu bili zabranjeni pentranje po drveću, vožnja skejtborda, šuge… Takođe, djeci je dozvoljeno da se igraju i sa gomilom školskih starudija – daskama, gumama i starim vatrogasnim crijevom, što ih je inspirisalo da razvijaju maštovite scenarije.

Rezultati su bili zapanjujući – razne do tada zabranjivane aktivnosti toliko su zaokupile djecu, da školi više nisu bili potrebne tajm-aut zone niti puno nastavnika koji nadziru djecu.  Nakon ukidanja strogih pravila ponašanja na igralištu, učestalost vršnjačkog nasilja, povreda i vandalizma je opala, a nivo koncentracije djece na časovima je porastao.

“Djeca su bila motivisana, zauzeta i uključena. Po mom iskustvu, djeca upadaju u nevolju onda kada nisu motivisana, zauzeta i uključena. Tada ona kinje drugu djecu, žvrljaju grafite i uništavaju stvari po školi“,smatra Brus Meklahlan, direktor škole Svonson.

Prema njegovim riječima, nije u pitanju nikakva revolucija, već samo povratak na vrijeme prije nego što su uvedeni mnogobrojni zdravstveni i bezbjedonosni propisi. Kako je objasnio Meklahlan oni ne žele da im djeca ne budu bezbjedna i nadzirana, ali to se pretvorilo u štićenje djece od  iskustava koja im koriste.

„Ako pogledate školsko igralište, djeluje haotično iz perspektive odraslih. Čini vam se da se mogu povrijediti, ali neće. Kada dozvolite djeci da se oprobaju u vožnji trotineta tokom odmora, onda ona postaju svjesnija opasnosti u saobraćaju što će im koristiti kada sjednu za volan automobila kao tinejdžeri“, kaže direktor.

Profestor Grant Šefilld sa ouklandskog Tehnološkog fakulteta koji je sproveo eksperiment, kaže da se danas djeci na školskim igralištima previše toga zabranjuje. Ograničavanje dječije igre je štetno za djecu na duže staze zato što onemogućava djecu da nauče da se nose sa rizicima pa ona postaju ranjiva.

“Djeca razvijaju mozak kada preuzimaju rizike i promišljaju o posledicama. Tome ih ne možete naučiti, već sami moraju to da iskuse. Neće to naučiti ispred TV-a,” kaže profesor Šefild.

Eksperiment je sproveden zbog toga što je, zbog previše zdravstveno-bezbjednosnih propisa, pravljenje i unaprjeđivanje igrališta postalo preskupo i gotovo neizvodljivo. Štaviše, djeci su takva igrališta bila dosadna. Zato su naučnici odlučili da djeci daju slobodu da sami osmišljavaju svoju igru. Dok su mnogi školski direktori upitani za saradnju odmahivali glavom, četiri ouklandske osnovne škole su imale sluha za predloge naučnika i privatile izazov, među njima i škola Svonson.

Istraživači kažu da su očekivali da će djeca biti aktivnija, ali su bili zatečeni opštim poboljšanjem ponašanja djece.

Izvor: Detinjarije