Draga zaposlena mama, 

Znam da te ponekad osuđuju zbog toga što si ostavila svoju djecu da se o njima brinu drugi kako bi ti mogla da radiš. Neki ljudi ti spočitavaju da ne voliš svoju djecu koliko i mame – domaćice  i da je za djecu najbolje da budu kući sa  mamom..

Kako mogu to da ti kažu? Znam da voliš svoju djecu koliko i bilo koja druga mama. Znam da povratak na posao nije bila laka odluka. Vagala si ZA i PROTIV prije nego što je beba i začeta. To je uvijek bila jedna od najvažnijih odluka u tvom životu. Mislila si o tome čak i dok si bila u srednjoj školi i birala izborni predmet za maturu.

Vidim te svuda. Ti si ljekar kod kojeg vodim svoju djecu kada su bolesna. Ti si alergolog moje djece, ona koja je dijagnostifikovala alergiju na kikiriki. Ti si fizioterapeut koji je liječio muževa  leđa. Ti si računovođa koji nam sređuje poreske prijave, učiteljica u osnovnoj školi mom sinu, direktorica vrtića, profesorica gimnastike mojoj ćerki, agent za nekretnine koji nam je prodao kuću… Kakav bi to svijet bio da te nije bilo tu za nas? Da nisi izdržala pritisak onih koji su insistirali na tome da ti je mjesto isključivo u kući?

Znam da si procjenjivala svaki posao da bi uvidjela koji se najbolje uklapa u tvoje obaveze i navike tvoje porodice. Znam da se budiš sat prije svih, samo da bi imala tih sat za sebe. Znam da si išla na sastanke nakon neprospavanih noći uz svoje dijete. Znam da, kada dođeš kući s posla, druga smjena tek počinje. Nevjerne Tome ne razumiju da ti vodiš domaćinstvo i da ideš na posao. Dođeš kući, spremaš večeru, kupaš djecu, čitaš im priču prije spavanja. Ušuškavaš ih i ljubiš za laku noć. Plaćaš račune, ideš u nabavku namirnica, pereš veš, suđe, baš kao i svaka druga mama.

Znam da se ponekad osjećaš krivom jer nemaš više slobodnog vremena da provodiš sa djecom, pa onda zbog toga žrtvuješ svoje vrijeme za odmor. Znam da sebi ne možeš priuštiti dan odmora kada su ti djeca u vrtiću. Znam da si prihvatila činjenicu da ti je posao zapravo tvoj „slobodni dan“ za sad. Znam da dok si na poslu ne trošiš uzalud ni minut. Znam da ručaš za svojim radnim stolom, da ne izlaziš na kafu i da pokazuješ potpunu posvećenost poslu. Na kraju, sama si izabrala da budeš tu. Želiš da budeš tu.

Znam koliko si pažnje poklonila odabiru vrtića za svoju djecu. Znam da svoju djecu ostavljaš na mjesta za koja si sugurna da će o njima voditi saavršenu brigu i u kojem će se djeca osjećati voljeno. Znam da provodiš mnoge dane kod kuće brinući za svoju djecu kada su bolesna i da žrtvuješ svoju platu. Znam da potajno i uživaš u tim danima i da se raduješ činjenici što možeš provoditi vrijeme sa njima.

Znam da ponekad osjećaš grižu savjesti jer ne možeš biti s njima svo vrijeme. Ali, zaposlena majko, znam ovo: izvanredan si primjer svojoj djeci. Pokazuješ im da žena može imati karijeru, doprinositi na neki način i van doma, a istovremeno biti voljena mama. Pokazuješ svojim ćerkama da i one mogu raditi u svom životu ono što žele. Pokazuješ snagu, izdržljivost, posvećenost, kvalitet, i to radiš sa toliko radosti i ljubavi.

Samo sam željela da znaš da te razumijem. Jer, obje smo majke.

S ljubavlju, iz rovova,

Mama domaćica

Izvor: Huffington post

Pages: 1 2