Crnogorsko društvo ne posvećuje dovoljno pažnje samohranim roditeljima, a zakonodavstvo neadekvatno štiti njihove interese, pa su oni, po mišljenju stručnjaka, uglavnom prepušteni sami sebi ili zavise od pomoći svojih najbližih.

U crnogorskom zakonodavstvu prava samohranih roditelja, i to samo djelimično, tretiraju Porodični i Zakon o radu, kao i Krivični zakonik.

Advokat Milica Kadović smatra da su samohrani roditelji osjetljiva grupa građana koje odlikuje velika hrabrost, iako su najčešće prepušteni sami sebi.

„Jer, podizanje i vaspitavanje djece je komplikovani i teško i kada to čine oba roditelja zajedno, a posebno kada to radi jedan“, pojasnila je ona za portal Roditelji.me.

Kadović je naglasila da samohrani roditelj nije uvijek majka, već se u dosta slučajeva u toj ulozi nalaze i očevi.

Prema njenim riječima, problemi samohranih roditelja su veoma izraženi, i veoma im je teško da se bore sa njima bez pomoći ostalih članova porodice.

„Ne zato sto su ti roditelji nesnalažljivi, već iz razloga sto se suočavaju sa nedovoljnom zaštitom i  nerazumijevanjem“, precizirala je ona.

Kadović je kazala da je najčešći problem samohranih roditelja to što drugi roditelj ne plaća izdržavanje djeteta, kao i to što crnogorsko zakonodavstvo neadekvatno štiti njihove interese.

Ona je pojasnila da samohrani roditelji „ostvaruju ista prava kao i ostali roditelji, što u određenim oblastima može imati karakter nepovoljnijeg položaja“.

„Ne može se izjednačiti porodična zajednica sa jednim roditeljem, sa onom u kojoj su oba roditelja“, smatra ona.

Kadović je kazala da je, što se tiče zaštite prava samohranih roditelja u okvirima koje Zakon dozvoljava, ona moguća u jednoj mjeri.

„To znači da je Zakon predvidio zaštitu u smislu obaveze drugog roditelja da doprinosi izdržavanju djece, i ta zaštita se ostvaruje u parničnom postupku“, rekla je ona.

Međutim, kako je navela, do konačnog rješavanja spora treba da prođe relativno dosta vremena, a moguća su i razna izbjegavanja ispunjenja te obaveze i nakon dobijanja povoljne presude.

Kadović je pojasnila da se ta izbjegavanja najčešće odnose na dostavljanje potvrda sa manjom zaradom nego sto je stvarna, opterećivanje zarade drugim fininsijskim obavezama i tome slično.

„Takođe, Zakonom je predviđena i mogućnost krivičnog gonjenja roditelja koji ne plaća izdržavanje djece, kojem ja pribjegavam kao najdjelotvornijem načinu ostvarivanja prava  samohranih roditelja u dijelu koji se odnosi na plaćanje izdržavanja“, navela je ona.

Generalno, smatra Kadović, crnogorsko društvo nedovoljno posvećuje pažnju samohranim roditeljima.

„Za rješavanje svih problema prepušteni su isključivo sebi, a jedino od svojih najbližih mogu očekivati pomoć“, kazala je ona.

Kadović smatra da veliki problem za samohrane roditelje predstavlja i nedostatak edukacije, nepoznavanje prava koja imaju i načina na koji ih mogu ostvariti, čemu bi društvo trebalo da posveti veću pažnju.

I u nevladinoj organizaciji Sigurna ženska kuća (SŽK), koja se bavi zaštitom prava žena, smatraju da crnogorsko društvo ne posvećuje dovoljno pažnje problemima samohranih roditelja, naročito majki.

Prema riječima izvršnog direktora te NVO, Ljiljane Raičević, malobrojni zakoni kojima su uređena prava samohranih majki često se krše, ili ignorišu.

Ona smatra da se poseban tretman, koji bi trebalo da imaju samohrane majke, u Crnoj Gori često zanemaruje, a pomoć i olakšice koje bi im trebalo ukazati obično izostaju.

“Situacije koje, možda, zahtijevaju najviše pažnje i zakonskih regulativa su pri razvodima, jer upravo na taj način veliki broj žena postaju samohrane majke, pa je potrebno odrediti konkretne mjere zaštite i materijalnu pomoć koja bi im bila pružena”, rekla je Raičević.

Ona smatra da je, pored unaprjeđenja zakonske regulative, potrebno probuditi društvenu svijest o tim pitanjima, i suočiti društvo sa problemima koje samohrane majke imaju i situacijama u kojima se one i njihova djeca mogu naći.

„Društvo treba upozoriti da ne diskriminiše samohrane majke i njihovu i djecu, i da im je svaka pomoć i podrška dobrodošla“, kazala je Raičević.

Prema njenim riječima, problemi sa kojima se samohrane majke najčešće susrijeću su uskraćena materijalna pomoć u vidu alimentacije, državne pomoći, olakšica, smještaja, ali i nedostatka podrške porodice, prijatelja i saradnika.

„Tu su, takođe, i problemi vezani za zaposlenje, odnosno radne obaveze koje ne ostavljaju dovoljno vremena za posvećivanje djeci, a ne donose dovoljno zarade za osiguravanje egzistencije“, dodala je Raičević.

Ona je kazala da da crnogorsko zakonodavstvo tretira probleme samohranih majki samo u dijelu koji se odnosi na rad, zaštitu na radu i pravo na novčanu pomoć.

Raičević je podsjetila da je članom Ustava Crne Gore, kojim se propisuje posebna zaštita porodice, majke i djeteta, zajamčeno pravo majci na „materijalnu pomoć države za određeni period vremena, utvrđen zakonom, prije i poslije porođaja”, čime je, kako je navela, samo dio problema regulisan.

Ona je kazala i da je Zakonom o radu propisano da poslodavac ne može raskinuti ugovor o radu sa „samohranim roditeljem koji ima dijete do sedam godina života, ili dijete sa teškim invaliditetom“.

„Dakle, neke zakonske regulative postoje, ali one nijesu dovoljne ili su nepotpune, a i postojeći zakoni se često krše ili se ne sprovode“, tvrdi Raičević.

SŽK se, kako je navela, zalaže i za to da u Zavodu za zapošljavanje samohranim majkama treba dati prednost, čime se velikim dijelom može pomoći tim ženama.

Raičević je naglasila da veliki broj samohranih majki ne zna koja su njihova prava i gdje se, odnosno kome, mogu obratiti za pomoć.

„Uvijek mogu obratiti za pomoć SŽK. Mi im pružamo objašnjenja, upućujemo ih na njihova prava i kome dalje da se obrati, omogućavamo im inicijalno savjetovanje, psihološku pomoć, pišemo Ministarstvu ili opštinskom sekretarijatu za rad i socijalno staranje zahtjeve za obezbjeđivanje materijalne pomoći“, navela je ona.

Raičević smatra da veliki problem predstavlja to što država nema socijalni karton, odnosno završen projekat za pomoć ugroženim osobama, među kojima su i samohrane majke.

Tim projektom bi se, kako je pojasnila,  pokazalo realno stanje, odnosno makar približan broj osoba kojima je neophodna pomoća.

„To je nešto na čemu SŽK godinama insistira, što svakoj ozbiljnoj vladi treba da bude prioritet, i što svaka uređena država mora da ima“, zaključila je Raičević.