Majčino mlijeko je idealna hrana koja je po sastavu i hranljivoj vrijednosti u potpunosti prilagođena bebi, kazala je za Vijesti specijalista pedijatar dr Vjera Janković, govoreći o prednostima dojenja u odnosu na vještačku ishranu.

Naglašava da je majčino mlijeko bogato i imunoglobulinima i predstavlja savršenu zaštitu od infekcija.

“Početno majčino mlijeko se računa kao prva bebina vakcina”, navodi dr Janković i ističe da pored toga što su rjeđe bolesne, bebe koje doje, manje obolijevaju od alergijskih bolesti ili se, pak, javljaju kasnije.

Ona ukazuje i na ekonomske prednosti dojenja, majčino mlijeko je jeftinije od vještačkog i to mnogo.

Na pitanje do kog mjeseca života treba dojiti, kaže da su svjetske preporuke da bebu treba dojiti 6 mjeseci, bez dodavanja druge vrste hrane i napitaka.

“Poslije tog perioda uvodi se nemliječna ishrana, a dojenje se nastavlja makar do navršene prve godine života, a preporučljivo je i poslije tog perioda”, dodala je dr Janković.

O karakteristikama majčinog mlijeka kaže da ima idealan odnos vode i suve materije. To su mali molekuli prilagođeni varenju i resorpciji u osjetljivom i nezrelom gastrointestinalnom traktu bebe. Dr Janković napominje da koliko god se tehnologijom trudimo da napravimo vještačko mlijeko kao majčino, u tome se ne može uspjeti u potpunosti.

“Neke se materije mogu samo proizvesti prirodno, a nikako sintetisati vještački”, kaže ona.

Takođe, ističe da je majčino mlijeko uvijek spremno, higijenski i termički, dok se vještačko mora praviti i lako može odstupati od normale.

“Tjelesna težina bebe je na majčinom mlijeku idealna, a na vještačkoj ishrani često započinje gojaznost”, kaže dr Janković.

Majčino mlijeko nije samo bitno za fizičko zdravlje bebe. Višestruke su dobrobiti i po psihičko zdravlje djeteta.

“Ono nije samo hrana, već i emotivna bliskost i sigurnost, što su istraživanja i pokazala, da su takva djeca stabilnija i sigurnija u sebe. Pored emotivne stabilnosti, takva djeca su i inteligentnija, zbog jedne aminokiseline koja je potrebna za razvoj mozga, a koje nema u vještačkom mlijeku. Bebe na majčinom mlijeku, zbog sveg blagostanja koje im ono donosi, su srećne i zadovoljne i imaju dobre predispozicije da budu i takvi odrasli ljudi”, kaže dr Janković.

O tome koliko puta dnevno treba dojiti bebu i koliko dugo, neonatolog dr Envera Lekić, kaže da su, za uspješno dojenje, pored optimalnog zdravlja majke i djeteta, bitni preduslovi prvi podoj tokom 2 sata po porođaju, što češće dojenje, na zahtjev novorođenčeta i njegovanje noćnog dojenja za novorođenče.

“Ne treba gledati na sat, niti se striktno pridržavati vremenskih intervala između dva podoja. U prvoj nedjelji poslije porođaja stvaranje mlijeka zavisi najviše od sisanja”, kaže dr Lekić.

“Stimulacija sisanjem i količina mlijeka koja se prazni povećavaju količinu i brzinu stvaranja novog mlijeka. Na taj način beba modelira produkciju mlijeka prema svojim potrebama”, navodi ona.

Napominje da broj podoja u prvoj nedjelji po rođenju može biti od 6 do 10 puta, od 2 do 4 nedjelje 6 do8 puta, u drugom mjesecu 6 puta, od 3 do 4 mjeseca 5 do 6 puta, u 5/6 mjesecu 5 puta, a do12 mjeseci 4 puta.

“Trajanje podoja zavisi od količine mlijeka i brzine kojom otiče, snazi i budnosti bebe, pa može trajati od 10 do 30 minuta”, kaže Lekić.

“Novorođenčad manje tjelesne mase sisaju znatno sporije, pa trajanje podoja može trajati i 45 min. Pravila nema. Svako novorođenče ima individualne potrebe u broju podoja i vremenu trajanja podoja”, naglašava ona.

Dr Lekić ističe da majke koje doje brže se oporavljaju od porođaja, imaju manji rizik od postpartalne hemoragije, obolijevaju rjeđe od postpartalne depresije, smanjuju rizik da obole od premenopauzalnog karcinoma dojke i jajnika, rjeđe obolijevaju od osteoporoze. Dojenje, takođe, donosi manji rizik od anemije, a i bolju kontrolu tjelesne težine poslije porođaja.

“U praksi se veoma često i lako donose individualne odluke za dodavanje zamjena majčinog mlijeka bez opravdanih medicinskih indikacija i realne potrebe”, kaže dr Lekić.

Naglašava da dojiti nije lako. “Potrebno je željeti dojiti, imati pravu informaciju i saznanja o svim benifitima dojenja za svoju bebu, podrška supruga i porodice, kao i podrška društva preko nacionalnih projekata koji podstiču i pomažu isključivo dojenje djeteta od rođenja”. Ističe da zabluda koje se tiču dojenja ima dosta, od onih koje se lako prevazilaze do onih kojih se teško odričemo.

“Tako se često susrećemo sa onim ‘mlijeko može iznenada nestati’, ‘u manjim dojkama se stvara i manje mlijeka’, ‘ako dojite često, mlijeko može nestati’, ‘ako beba doji noću, imate malo mlijeka’, ‘dojenje djeteta starijeg od godinu nema nikakvog smisla’, ‘djeca koja dugo sisaju vezuju se za majku i nesigurna su’“. Dr Lekić kaže da je i rečenica “mama nema mlijeka” česta.

Ona ukazuje i da prestankom stavljanja bebe na podoj, dolazi do velikih problema sa upalom mliječne žlijezde, apcesom i potrebom za antimikrobnom terapijom ili čak hirurškom intervencijom.

O svom iskustvu kada je dojenje u pitanju, za Vijesti je pristala da govori Aleksandra Vujisić i kaže da se jedna od najljepših i najzdravijih stvari za majku i novorođenče može veoma lako pretvoriti u noćnu moru, “naročito ako živite u Crnoj Gori, gdje stručna pomoć i podrška nedostaju, a čak vas i u prvim danima nakon porođaja u bolnici uče da se dijete mora ‘dohranjivati’ adaptiranim mlijekom”.

Ono što se nama desilo klasična je priča novopečenih roditelja. Doveli smo bebu iz bolnice, ja sam imala kolostrum ‘prvo mlijeko’, beba naviknuta da dobija mliječnu formulu iz flašice, pa ne vuče kako treba, plače i nervozna je, nas hvata panika, a noć pada”, priča Vujisić, napominjući da bez imalo ponosa mora reći da je te večeri i ona posegla za adaptiranim mlijekom.

“Već nakon par dana sam uz konstantno čitanje o dojenju, stalnu podršku prijateljica pošla i do pedijatra, naravno, u privatnoj ordinaciji, koji me uvjerio da je s bebom sve u redu, da dojenju treba malo vremena i da samo nastavim kako sam započela”, kaže ona.

Navodi kako stvari znaju da se zakomplikuju, naročito ako slušate priče komšinica, strina, pa nažalost i nekih medicinskih radnika o tome kako nemate “dovoljno” mlijeka ili nije kvalitetno.

“Nakon gomile pročitane literature, sada znam da majka uvijek ima dovoljno i uvijek je njeno mlijeko najbolja stvar za bebu. Ovo nažalost ne važi za žene sa određenim zdravstvenim problemima”, kaže Vujisić, napominjući da bi, ipak, bilo lijepo da je to čula i od medicinske sestre na akušerstvu. “Umjesto što sam dobila prekoran pogled i konstataciju da nemam mlijeka, kada sam tražila da mi bebu ne dohranjuju pred podoj”.

Svjetska nedjelja dojenja obilježava se 20 godina u preko 150 zamalja svijeta, prve sedmice avgusta. Udruženje “Roditelji” obilježiće nedjelju dojenja u subotu, 4. avgusta u dječjem parku Kruševac, kada će zainteresovani imati priliku da razgovaraju sa stručnjacima iz oblasti pedijatrije, neonatologije, onkoligije i prenatalne njege.

Tema ovogodišnje Svjetske nedjelje dojenja je desetogodišnjica UNICEF-ove i SZO-ove Strategije za ishranu male djece i odojčadi, koja se smatra presudnom u povećanju stope dojene dece. Samo 36,5 odsto beba na svijetu je isključivo dojeno do navršenih 6 mjeseci (U CG samo 18 odsto).

Većina zemalja još uvijek nije usvojila ili nije u dovoljnoj mjeri uvela nacionalne strategije za ishranu djece i odojčadi, tako da je cilj ovogodišnje akcije skretanje pažnje vladama ka uvođenju ovih regulativa.

U toku Nedjelje dojenja to udruženje će Kliničkom centru Crne Gore i domovima zdravlja uručiti poster sa 13 činjenica o dojenju.