PIŠE: Nedu Volkov, mr defetkologije, Educo-kreativni centar za djecu sa smetnjama u razvoju

Govor je povezan sa cjelokupnim razvojem djeteta,a posebno sa razvojem mišljenja. To je komplikovan psihofiziološki proces na čiji razvoj utiču biološki i psihološki faktori, ali i socijalna sredina.  govorom dijete razvija intelektualne sposobnosti, pokušava riječima izraziti misli.

Govor počinje oko 15. mjeseca starosti, a do 3.godine  govor je grubo oblikovan. Dijete izgovara većinu glasova i upotrebljava skoro sve vrste riječi. Naučene riječi već može povezati u kratke rečenice. Govor se najintenzivnije razvija u predškolskom periodu, a usavršava se cio život.

Podsticanje dječjeg govora

U početku dijete više razumije nego što može reći. Dječju pažnju ponajviše privučemo ritmom, pa su zato za najmlađe vrlo važne različite pjesmice i brojalice koje djeca slušaju i ponavljaju. Za dijete staro 2 godine je karakteristična rečenica sa dvije reči, za petogodišnje dijete sa pet riječi. Roditelji koji prate razvoj djeteta i porede ga s vršnjacima uvijek treba da imaju na umu da između djece postoje individualne razlike. Ako dijete govor razumije, ne trebate se bojati da neće prije ili kasnije i progovoriti.

Za podsticanje govora treba:puno pričati, imitirati dijete, slušati, čitati, pjevati i nikada direktno ispravljati dijete.

Kako možete podstaći razvoj govora

Od rođenja do druge godine

•   Podstičite dijete da koristi samoglasnike

– U kao izraz čuđenja
– O kao izraz ubacivanja kockica u kutiju
– A kao imitiranje poskakivanja
– E kao plač bebe
– I kao imitiranje glasanja konja

•    Kombinujte suglasnike i samoglasnika, npr. «ne», «da», «ta».

•    Neka okolina bude tiha –ugasite radio, tv i omogućite djetetu  da pažnju usmjeri na       govor.

•    Koristite zvučne igračke i zvučne slikovnice.

•    Učite dijete da vas emitira kad se smijete, pljeskate rukama,  lupkate prstima u ritmu muzike.

•    Govorite sve što radite, objašnjavajte djetetu sve radnje dok ga kupate, hranite, presvlačite.

•    Imenujte stvari iz okoline, boje i predmete.

•    Koristite i neverbalnu komunikaciju, npr. kad pozdravljate mahnite, šaljite poljubac…

•    Oponašajte glasove životinja, a onda povežite u kratke rečenice (npr. Krava kaže mu-mu).

•    Proširujte one jednostavne iskaze koje dijete koristi, ako kaže “mama” recite mu “mama te voli”.

•    Čitajte djetetu, opišite slke u knjizi i usput mu ih pokazujte.

Od druge do četvrte godine

•    Govorite jasno, glasno i jednostavo da bi vas dijete razumjelo, i da bi od vas naučeno primjenjivalo.

•    Nadovezujte se na kratke rečenice koje dijete izgovara npr. “Želim da se igram” – “Želiš da se igraš? Imamo loptu,  bojanke, kocke …Čime želiš da se igraš?”

•    Koristite slike predmeta koje dijete voli, imenujte, brojte, razvrstavajte ih po namjenama, povezujte slike.

•    Igrajte kratke i jednostavne igrice gdje ćete vi postavljati pitanja, a dijete odgovarati samo sa  “da ili ne” (npr. Da li ptica leti – da li jabuka hoda …).

•    Postavljajte pitanja koja daju mogućnost izbora “Želiš li da pojedeš čokoladu ili smoki”.

•    Proširujte rječnik svakodnevno, imenujte djelove tijela i objasnite čemu služe.

•    Pjevajte kratke pjesmice.

•    Koristite kratke brzalice.

•    Igrajte se s poznatim predmetima i igračkama, sakrijte ih u kutiju, opipavajte, pogađajte i opisujte čemu služi.

•    Izmišljajte zajedno priče pomoću slika i fotografija.

Od četvrte do šeste godine

•    Kad dijete priča posvetite mu maksimalnu pažnju.

•    Kad mu se obraćate pogledajte sluša li vas ili je zaokupirano nečim drugim.

•    Pohvalite svaku novu riječ koju čujete.

•    Kad govorite pravite pauze, pokušajte da podstaknete dijete da nastavi ili da se uključi.

•    Dodajte ponekad neku novu riječ i objasnite šta znači.

•    Služite se humorom, ponekad preuveličavajte kad opisujete.

•    Razgovarajte o prostornim odnosima ( gore-dolje, lijevo-desno, veliko-malo, naprijed-nazad..)

•    Opisujte predmete i grupišite ih u skupove po namjeni.

•    Opisujte predmete i tražite od djeteta da pogodi o kom predmetu je riječ.

•    Klasifikujte i odvajajte kategorije  (jabuka, banana i breskva su voće…makaze ne pripadaju grupi sa krompirom, kupusom i krastavcem jer je to povrće..)

•    Učite dijete da slijedi složenija upustva (npr. idi u kuhinju i donesi mi kašiku, čašu i krpu).

•    Razgovarajte o emisijama koje dijete voli, crtanim filmovima i događajima u njima.

•       Razgovarajte o likovima, jesu li srećni ili tužni. Tražite od djeteta da vam ispriča što je gledalo. Zajedno odglumite neke  scene i izmislite drugačiji završetak.

•    Iskoristite svakodnevne aktivnosti. Npr. dok spremate ručak, podstčite dijete da imenuje posuđe koje se koristi u kuhinji.

•       Razgovarajte o jelima, njihovoj boji, sastavu i ukusu. Odakle dolazi hrana? Što voli da jede? A što ne voli?

•    Dok kupujete namirnice u trgovini, govorite što kupujete, koja količina vam je potrebna i kako ćete ih pripremiti.
•       Raspravljajte o namirnicama, o njihovoj veličini (veliko ili malo), obliku (dugačko, okruglo, četvrtasto) i težini (teško ili lagano).

•    Učite dijete pesmice, brzalice, pričajte, prepričavajte, svakodnevno razgovarajte i uvijek aktivno slušajte.

Sve što radimo u našoj vezi sa djecom ima formu komuniciranja, i to ne samo izgovorene riječi, nego i boja tona, izraz lica ili govor tijela. Način našeg komuniciranja s djecom šalje poruke poštovanja, empatije i brige, ali isto tako može slati i suprotne poruke. Aktivnim slušanjem, podsticanjem djece da govore o svojim osjećanjima i korištenjem pozitivnog, opisnog jezika – mi dajemo djeci do znanja da sa nama mogu razgovarati. Uz to, način na koji mi komuniciramo sa djecom postaje model na kojem djeca uče da komuniciraju sa drugima, da rješavaju probleme, da budu samosvjesni i da znaju slušati.