Eh, konačno i ja da napišem dvije 🙂 Izluđeli smo bili posljednjih 10-ak dana od svakodnevnog CTG-a i ultrazvuka svako malo.

U neđelju (već 5-ti dan poslije termina) Kristina je pošla do KC-a da odradi još jedan CTG, gdje je srela doktora Jovovića koji je prethodnog četvrtka (dakle 10-ak dana prije) radio pregled i još tada nam rekao da je beba spremna za izlazak, ali isto tako da mu je „unutra“ skroz OK, odnosno da je okruženje još uvijek „prijateljsko“.

On je tada, na osnovu procjene da je bebac već na 3.9kg i toga da je već spreman za dolazak na svijet, sugerisao da idemo na tzv. kontorlisani porođaj, odnosno na njegovo izazivanje, što se kao ideja Kristin i nije baš dopalo, te tako prođe još 10 dana. U neđelju kada je dr Jovović vidio opet u porodilištu, pitao je nešto u fazonu: „Ti se još nisi porodila?“…. Kako je znao da je beba prije 10-ak dana već bila skoro 4 kila, a da neđeljno u toj fazi dobijaju i po 300gr po težini, a kako mi je kasnije i sam objasnio, rekao joj je  u stilu… „ajde ti doma po torbu i vrati se da te porodimo na carski….“

Prvi put, ovaj četvrti, je Kristina pošla sva happy u porodilište… uspjela je da izboksuje, ono što je htjela… carski rez. Kao da oj je najstrašnije breme palo sa ramena, i pođosmo (ona vesele) u porodilište nakon što uvalismo ostalu đecu babi na čuvanje (ustvari 2/3 đece, jer nam jenajstariji sin otputovao u „školu u prirodi“ u Sutomore.

Bilo je u bolnici naravno bisera. Npr. kada su me sestre iz GAK-a poslale sa nekim papirima u Prijemno odjeljenje (to je onaj „objekat“  s desne strane kad prolazite kroz dugački hodnik u prizemljusa staklenim vratima) da „uzmem istoriju“, đe su me tri žene, samo takve profesionalke,  dočekale riječima: „Reči ti njima u porodilište, da nama kompjuteri rade do 13h“… i otpilie lagano nazad da glumim kurira između njihovih službi.

Anyway, na trećem spratu se sretoh sa dr Jovovićem (sa kojim se by the way poznajem jer mi je bio profesor anatomije u srednjoj školi (ali to je stvarno potpuno deseta priča)), koji mi reče da će pripreme za operaciju trajati nekih sat vremena, pa da dođem tada.

Izvilenio sam tih sat vremena, uz sve redovno izvještavanje tašti što se dešava,  i neđe oko 15:20h se vratih u KC. Tu sam se, ko prof Baltazar, onim hodnikom izšetao gore dolje još neko vrijeme, ne sjećam se tačno koliko, čekajući da Kristinu izvedu i povedu sprat niže u Operacioni blok.

Dok sam razgovarao telefonom sa mojim bruderom Perom 🙂 pojavi se Kristina na onom pokretnom krevetu. Ja zabrinut, ona sva vesela i dalje, žali se da su joj krenule kontrakcije, te ja rekoh onim sestrama u šali „vodite je brže bolje na carski…“, tu smo se pozdravili…. ja ostadoh ko Baltazar da šetam gore dolje po hodniku…

Poslije, čini mi se 20-ak minuta čuo sam ga sa sprata niže kako kmeči dok ga je sestra u pratnji doktorice Marković nosila onako zamotuljanog u onu zelenu hiruršku plahtu uz stepenice. Prozujali su samo pored mene, vidio sam mu samo tjeme, i odgovorili na moje pitanje „je li sve bilo OK?“, da moraju da bebi urade pregled, a da za suprugu pitam doktore koji su radili zahvat, i nestali iza vrata.

Tu sam, onako iznerviran neznanjem (odnosno nemanjem informacija) opet ostao sam u hodniku ispred vrata da čekam. Nabio sam se uz ona vrata od porodilišta ne bili kroz one proreze čuo tamo u daljini što pričaju. Jedino što sam čuo je bilo njegovo kmečanje s vremena na vrijeme. Poslije izvjesnog vremena pozvala me sestra da ga vidim i da mi saopšti podatke o bebi.

I konačno sam mogao da vdim malog vanzemaljca 🙂 od 4 kila i 220 gr, 58cm dugačkog. Fotografisao sam ga i nakon što smo se rastali poslije tog kratkotrajnog susreta, kako priliči jendom modernom roditelju, uploadovao fotku na Facebook, poslao email prijateljima i familiji i, naravno, obavijestio forumaš(ic)e na Roditelji.me da je naš treći semestar konačno završen.

Proveo sam nakon toga još nekih pola sata-45 minuta u hodniku, čekajući da dovedu Kristinu iz operacionong bloka. Kada su izašli iz lifta, nije znala đe je… bila mi je smiješna onako izgubljena od anestezije, ali i dalje vesela. Pozdravili smo se i rastali. Laknulo mi je kad se sve završilo kako je trebalo da se završi bez komplikacija.

Kasnije, kada je Kristina došla malo sebi od anestezija, kada smo pričali telefonom, saopštila mi je da je u operacionoj sali doživjela neprijatnost od dr Žana Mrdovića (aneseteziologa koji je osam godina radio epiduralnu anesteziju porodiljama u KC-u na način što je naplaćivao tu uslugu po 300 eura „za ruke“, pri tom koristeći svu infrastrukturu i resurse Kliničkog centra Crne Gore, a da svo to vrijeme KC nije kao uslugu zvanično uopšte imao epidural, uz objašnjenje „znate, to je malo nelegealno, ali…“ ).

Ta individua, sačekala je u operacionoj sali moju suprugu (drugi anesteziolog je radio na samom zahvatu) uznemiravajući je neposredno pred porođaj carskim rezom započinjanjem rasprave o tome kako on pobogu nikada nikome nije tražio novac (a tražio ga je nama, i to dva puta), pokušavajući valjda da svojim ponašanjem (koje se pribojavam da nazovem pravim imenom, jer ne želim da budem nepristojan u ovom trenutku) na neki način spere ljagu neetičnosti i nemorala koju je nanio, ne samo  sebi, već i cijeloj profesiji i GAK-u, i Kliničkom centru, i Ministarstvu zdravlja i svima koji bilo kakve veze imaju sa zdravstvom u Crnoj Gori, a o čemu smo pisali na Portalu Roditelji.me i na njegovom forumu.

Na insistiranje moje supruge da nije ni vrijeme ni mjesto za takve razgovore, kao i da smo mi sabrali samo 2+2. te da ako se njemu ne sviđa činjenica što je zbir ta dva broja 4, napustio je operacionu salu.

Nije mi jasno, kako je ta individua smogla hrabrosti da na taj način reaguje. Ustvari, kad malo bolje razmislim, jasno mi je. To što je on uradio i kako je uradio, nikada niko ko poštuje Hipokratovu zakletvu ne bi uradio. Kako je očigledno u pitanju ipak korumpirana individua bez etičkih, moralnih i profesionalnih skrupula, ništa drugo se od njega ne bi moglo ni očekivati. Ono što mi kao ljudi koji živimo u ovoj državi moramo očekivati je, da ona (država) ovakvim ljudima ne dozvoli da na bilo koji način životi i zdravlje drugih ljudi zavise od njih.