Moja beba se okrenula! Moja beba se okrenula! To je rečenica koju odlučila da svaki dan samoj sebu ponavljam do beskonačnosti koja u moj slučaju može trajati još najviše pet sedmica 🙂 Sad već nemam drugu metodu bez tu, jer sam sve ostalo isprobala. A evo nas, zavšismo 35. sedmicu. Još jedna i šanse da glava bude dolje, a guza gore, svedene su na minimum. Tako da – Moja beba se okrenula! Ovaj mi je model razmišljanja upalio za neke druge stvari u životu, pa sam sigurna da će i ovog puta proraditi. Mada ću za svaki slučaj ponavljati i mantru – porodiću se bez i jednog jedinog problema i sve će proći super.

Opet sam u zelenom, što bi rekli berzanski novinarski izvještači. Izgleda je oksitocin, hormon sreće već počeo da se luči. Pa mi se i bubuljice po bradi vratiše. Ustvari bubuljice i sreća i optimizam imaju neke veze! To mi sreća izlazi na sve strane! 🙂 Auu, pobudaljenje opako, mada bolje i to nego STRAH. Samo da sam se njega konačno otarasila.

Nego moram još malo nešto pojasniti oko ovih afirmacija da me bolje shvate. 🙂 Kad sam prvi put čitala o tome mislila da je autor definitivno osoba kojoj nije dobro. A onda su naišli neki teški trenuci i ja se odlučih da probam. Jeste da sam sebi izgledala presmiješno, posebno kad bih pred ogledalom izgovarala to što je trebalo i što bih smislila, ali to je uvijek palilo. I to nekoliko puta, tako da sam sad već ubijeđena da RADI. Šalu na stranu, moć misli je najveća moć koju čovjek može da ima i ostvari. Njesu to prazne priče, samo treba znati šta misliti i šta željeti. Meni je ostao još samo par segmenata koje moram da preuzredim na taj način, ali jedno po jedno… da prvo preobratim ovog prevrtljivca.

Prelomih poslije duže pauze da se vratim pozitivnosti. Da bi misija bila uspješnija, vraćam se i Sensi i vizuelizacijama i Tai Chi-ju. Sensa mi je ustvari za sve kriva 🙂 Ona me držala uvijek na pravoj strani, ali promijeni se urednica i novina postade toliko dosadna da sam prvi put osjetila kao čitalac odnosno kao korisnik nekog medija koliko neke loše odluke u uređivačkoj politici i organizaciji mogu da budu opasne. Poslije samo par mjeseci dođe i treća urednica, pa se nadam da ću se vratiti čitanju od korice do korice. A Tai Chi… Hvala Lindenu što mi otkri tu vješinu. Samo par vježbi sam radila i radiću, jer ih ne znam više, a i nijesam imala đe naučiti pošto ga kod nas nema, ali su i one dovoljne. Kolika količina smirenosti, opuštenosti, relaksacije uspije da uđe u organizam za tih nekoliko minuta, zaista je neobjašnjivo i nevjerovatno. Sjetih se sad mog oca koji me prije par godina gledao zblanuto dok sam radila taj serijal od pet vježbi. Suze su mi na oči išle od njegovih komentara.

I tako se ja spremam za porođaj. Uhvatilo me i neka je. I to i spremanje i pripremanje… Još samo da ovo dijete dobije ime. Došli smo do dvije varijante, ali nipta riješili nijesmo jer smo se podijelili. Dva prema dva, i jedan koji pojma nema o čemu pričamo pa kad ga brat i sestra pitaju: Kako ćemo da damo ime bebi, on prvo ponovi jedan od njihovih predloga, a odmah zatim i drugi. Sluđuje ih svaki dan oko toga, a oni se nerviraju i nerviraju.. Na kraju će se zaista listice izvlačiti.

A njega briga. On uživa osjećam to. Usko mu je, to je jasno, jer moj stomak bukvalno samo što ne eksplodira (nikad nije bio veći bez šale) ali mu je lijepo. Čitam da bi sad trebalo da teži između 2,3 do 2,6 kilograma, a dugačak da bude skoro 46 centimetara. Mada težina djeteta u kasnoj trudnoći varira od bebe do bebe više nego u prethodnim fazama trudnoće. Do porođaja bi trebalo da dodija 200 do 250 grama sedmično.

Ovih dana ćemo se opet vidjeti mada preko UZV-a, i sve češće i češće do direktnog susreta, najradosnijeg za oboje. Idem na konsultacije kod doktorice koju ne znam, a koju mi je predložila moja dr, da vidimo šta će da mi kaže u vezi karličnog porođaja. A ja već vjerujem da ćemo se svi iznenaditi i da neće biti potrebe za takvim savjetima. Ma hoće on, okrenuće se, dobar  je on momak, shvatiće da je majku dosta nervirao i opterećivao, pa će joj olakšati kao i svi njegovi prethodnici, koji su se pred kraj sa njom šalili i od nje rastavljali bez peripetija. Treniranje živaca i nije tako loša stvar ponekad, jer kad prođe neko vrijeme i shvatiš da je sve završeno savršeno i baš kako treba, dodatno si srećna osoba i sve to daje neku posebnu draž. Onda i priča koju prepričavaš i sa kojom ćeš  smarati drugi narod ima interesatniju radnju, komplikovaniji zaplet i ponetiranje bez premca.