Kada beba pređe šest mjeseci sisanje palca nije više posljedica povećane potrebe za sisanjem, već utjeha koja joj je potrebna u pojedinim trenucima. Vrlo je rijetko da beba tek poslije šest mjeseci počne sa ovom navikom. Samo sisanje palca ne znači da je dijete nesrećno, neprilagođeno ili da mu nedostaje ljubav. Ako dijete sisa palac pred spavanje i tek povremeno i kratko tokom dana ne treba ništa preduzimati. Međutim, ako radije to čini nego da se igra, treba razmisliti šta da se učini da bi mu se smanjila potreba za utjehom. Nekoj djeci može biti dosadno, jer nemaju dovoljno igračaka. Drugoj pak stalno brane stvari koje ih očaravaju. Djetetu koje prekomjerno sisa palac treba učiniti život ispunjenijim.
Roditelji su imali priliku da čuju da je neko odvikao dijete od sisanja palca stavljanjem poveza na laktove, rukavicama bez prstiju i mazanjem palca tečnostima neprijatnog ukusa. To može da uspije samo kod djece koja imaju blag oblik sisanja palca. Postoje bebe koje samo povremeno sisaju palac i to brzo prevazilaze, bez obzira da li se nešto preduzima ili ne. Kod većine djece te mučne metode neće doprinijeti da se navika iskorijeni , već će ga samo rastužiti. Biće još više sklono da istraje u toj navici. Isto važi za grdnje i izvlačenje palca iz usta.
Ako je dijete jedno od rijetkih petogodišnjaka koji sisaju palac, a roditelji su se dodatno zabrinuli jer se približava nicanje stalnih zuba, mogu da probaju da ga podmite. Djevojčici od četiri – pet godina mogu da kažu da će joj lakirati nokte, ako prestane da sisa palac. Svako će se dijete odreći ove nepoželjne navike, ako mu se ponudi dovoljno primamljiv mito. Ovo ne može da uspije kod djeteta od dvije – tri godine, jer ono nema dovoljnu snagu volje da uguši svoj nagon zarad nagrade.
Djetetu koje sisa palac život treba učiniti interesantnijim i ljepšim. Roditelji treba da mu prave društvo, organizuju druženje sa drugom djecom, nabave interesantne igračke, a ako ih već ima da ga podstaknu da se igra sa njima. Na duge staze može da pomogne ako dijete povremeno podsjete da je dovoljno veliko da prestane. To ne treba da se radi svaki čas, jer će ga to učiniti nervoznim. Dovoljno je dva puta mjesečno, ali tek poslije treće godine. Ovakva ohrabrivanja će mu pomoći da prestane čim bude u stanju da to učini. I ne treba mu gunđati. Neće pomoći ni ako roditelji dosta brinetu zbog toga. Iako ne govori na glas, dijete osjeća napetost roditelja i to mu ne može pomoći u odvikavanju.
U najvećem broju slučajeva djeca prestaju da sisaju palac između treće i šeste godine, obično prije nicanja stalnih zuba, a veoma rijetko prije treće godine. Odvikavanje nije ravnomjeran proces. Jedno vrijeme je brže, pa se sisanje vrati kad je dijete bolesno ili prolazi kroz neki težak period. Na kraju nestaje zauvijek.
Neka djeca razviju naviku sisanja palca zbog skretanja pažnje ili pokušaja manipulacije nad roditeljima. Ako dijete osjeća da ga roditelji ignorišu može razviti neku irtitirajuću naviku jer je sigurno da će tako isprovocirati reakciju.
Većina navika nestane. One neke roditelje mogu izluđivati, dok su drugi puno tolerantniji. U dosta slučajeva, ako roditelji ignorišu naviku, djeca s tim ponašanjem u jednom trenutku prestanu zato što više nemaju potrebu ili su to prerasla. Većina navika, zapravo, nestaje kada dijete dođe u školski uzrast.
Psihilozi smatraju da nema potrebe za nekom posebnom intervencijom. Roditeljima savjetuju da oslušnu da li njihovo dijete sisanjem palca želi da skrene pažnju na sebe i zašto bi to radilo. Ako nije u pitanju njihova želja da privuku nešto više pažnje, vjerovatno se radi o navici koja će vremenom sama isčeznuti.
Izvor: www.porodicnilekar.net
Pages: 1 2
