Izvor: Sensa hr.
Jedna od osnovnih težnji zajednička svim ljudima na planetu odnosi se upravo na pronalaženje sreće. Tu težnju imali smo još u stomaku. Dok smo bili djeca, potrebu za srećom izražavali smo na različite načine i na svakom koraku. A kako smo vrlo dobro znali što nam treba, nijesmo imali problema prepoznati svaki put kad bi nam sreća zakucala na vrata. I što je najvažnije, nijesmo oklijevali biti sretni u bilo kojem trenutku, ne pitajući se koliko će trajati. Kao odrasli ljudi, zaboravili smo dio sebe, to bezbrižno dijete koje i dalje žudi za stanjem čiste bezuslovne sreće. Umjesto toga, izgradili smo nebrojene predrasude o sreći: što je sreća, gdje se nalazi i kako se do nje dolazi? Tako da, čak i kada doživimo trenutke prave sreće, mi je, nažalost, ne prepoznamo, već nastavljamo racionalizovati. Pravimo od sreće nemogući cilj na koji nikad ne stižemo. Zašto? Zato što sreća nije to što mi mislimo da je – ona nije vidljiva meta koju jednog sretnog dana pogađamo.
Sreća je u sada i ovdje
Kad je sreća u pitanju, iz nekog razloga uvijek mislimo da se nalazi na nekom drugom mjestu. Ne shvatamo da nam je sreća na raspolaganju u svakom trenutku, bez obzira na to kako se osjećali. Pa čak ako i shvatimo, to ne znači da smo time automatski sretni. Da bismo bili sretni, treba se spojiti nekoliko faktora. Prije svega, treba razumjeti da sreća ne pada s neba, kao bingo pogodak, i da nije nagrada ili posljedica naših akcija i postignuća. Isto tako, sreća nije u drugoj osobi. To nije materijalna stvar koju možemo kupiti i posjedovati. Sreća je svjesno iskustvo čiste preplavljujuće senzacije koja je plod direktnog kontakta sa srcem samog života. Obično to iskustvo, ako se dogodi, traje vrlo kratko jer rijetko kada održimo spoj svih šest elemenata koji stvaraju pravu sreću više od trenutka. Ipak, samo jedan trenutak potpune sreće može ostaviti takav blagotvoran utisak da ga se sjećamo danima. Dobra vijest je da to iskustvo zavisi isključivo od nas. Pitanje je samo razumijemo li principe koji vladaju srećom. Da bismo imali to iskustvo, koliko god kratko trajalo, potrebno je:
Imati relaksiran um koji mirno obitava u sadašnjem trenutku
Glavni razlog zašto nam izmiče ovaj faktor je to što puno razmišljamo. U mahnitom pokušaju da umom nešto pojmimo, razumijemo i razriješimo, um postaje previše ozbiljan, zamišljen i, samim time, odsutan. A to nam samo oduzima dragocjenu energiju i stvara umor i nemir u našem mozgu i tjelesnim sistemima. Između ostalog, kao rezultat toga, postajemo nesretni. Što se tiče ovog prvog elementa, najvažnije je shvatiti kako um djeluje. Treba razumjeti funkciju zakona obrnutog djelovanja na djelovanje uma. Ukratko, treba znati da intelektualno umovanje ne doprinosi stvarnom razumijevanju i učinkovitom rješavanju problema, a ponajmanje pronalaženju sreće. Naprotiv, što više pokušavamo razmišljati, stvaramo veću konfuziju, nemir, rasijanost i, svakako, glavobolju. S druge strane, što smo relaksiraniji i bezbrižniji u svojoj glavi, što manje razmišljamo, to nam dolazi više jasnoće, kreativnog razmišljanja, mira i sreće. Tu je očigledno zakon obrnutog djelovanja na djelu.
Prestati na trenutak pokušavati učiniti da stvari budu drukčije nego što jesu
I prestati se opirati načinu na koji one zaista jesu. To znači odustati od forsiranja da nešto bude prema zamisli našeg ega. Dovoljno je samo moći to da bi prvi faktor gotovo sam od sebe bio zadovoljen. U tom slučaju, gotovo da nam nije potrebna nikakva dodatna tehnika da bismo imali smiren i relaksiran um. Budući da je veoma teško zaustaviti tendenciju pokušavanja da stvari učinimo drukčijima, samim tim veoma je teško i prestati se opirati načinu na koji stvari zapravo jesu. Ovdje, nažalost, jedno povlači drugo. Rješenje je u umjetnosti relaksacije tijela, osjećaja i uma. Za to nam je potrebna joga.
Od srca prihvatiti sve što se događa u nama i u našoj neposrednoj okolini
Sviđalo nam se to ili ne. Kad odustanemo od forsiranja da stvari budu drukčije nego što jesu i prestanemo se opirati načinu na koji one zaista jesu, moći ćemo bez problema prihvatiti ono što se događa u nama i izvan nas. Ova vrsta prihvatanja dodatno stimuliše relaksaciju uma i uživanje u datom trenutku.
Obratiti pažnju na puštanje izdaha i opuštanje tijela
Bez ovog elementa nema istinske relaksacije, a bez relaksacije vječito ćemo forsirati stvari i opirati im se, a to nosi patnju. Kad možemo puštati izlazeći dah da se događa sam od sebe i istovremeno opustiti tijelo, vježbamo i prihvatamo ono što nam se trenuno događa. Kad ne kočimo izdah, to je i znak da se ne vežemo za trenutne događaje, sviđali nam se oni ili ne. Velika pomoć za postizanje ovog faktora je vježbanje svjesnog povezanog disanja i joge.
Biti nasmijan iznutra
Smijeh iznutra uključuje ne samo lice, oči i trbuh već cijelo tijelo. Smijeh opušta mišiće i prirodno stimuliše mozak da luči hormone sreće. Iskustvo preplavljujućih senzacija endorfina, serotonina i melatonina doživljavamo kao neodoljivu magiju čiste tjelesne sreće, bez čega ljudska sreća nema ni boje ni mirisa. Zato, smijmo se i kad nam se plače. Od pomoći je pri ruci imati nasmijanog kineskog Budhu, da nas podsjeti na vedru stranu života.
Biti sretan
Ako postoji nešto što se tako lako izostavlja kad je u pitanju sreća, onda je to ovaj zadnji element. To se događa zato što nijesmo potpuno prisutni u sada i ovdje. Kad nijesmo u sadašnjem trenutku, nije ni naša svjesnost, a sreća bez svjesnosti i onog ko je iskušava i nije sreća. Zbog toga, da bismo mogli reći da smo sretni, mi treba da budemo ti koji su svjesni da su sretni sada i ovdje. Tek to zaista rezultira blagotvornim učinkom na naše psihofizičko zdravlje. Ali, tu nije kraj.
Što poslije sreće
Ovih šest prijeko potrebnih elemenata koje smo upravo opisali precizno su objašnjenje ili formula kako se stiže do iskustva sreće. Ali jednom kad smo ovladali formulom, što poslije toga? Naravno, nakon toga slijedi oslobađanje od svih mogućih predrasuda u vezi sa srećom. I tek nakon što prestanemo idealizovati iskustvo koje zovemo sreća, možemo s njim izgraditi pravi odnos. U suprotnom, imaćemo problem povezanosti za sve i svašta, svoje sopstvene predrasude o tome što nam obećava sreću. Trčaćemo za svojim idejama umjesto da se kupamo u realnom iskustvu koje nam je na raspolaganju u svakom trenutku – iskustvu koje nema potrebu biti imenovano, a ponajmanje mistifikovano.
Trajna sreća
Konačno, sreća je osjećaj da možemo savladati bilo koju barijeru na putu ostvarenja sopstvenih ciljeva. To je krajnje pouzdanje koje se može dostići. Kao rezultat toga, možemo se opustiti, posebno um koji razmišlja, bez straha od gubitka kontrole. Dovoljno je znati što zaista hoćemo i imati iskrenu namjeru da to ostvarimo, biti iz srca usmjeren prema tome, da nam univerzum preko zakona privlačenja to i donese, kad dođe pravo vrijeme, naravno. Sreća je kad duboko u sebi znamo da će se na kraju sve poklopiti, doći na svoje, bez obzira na trenutne okolnosti. Sreća je kad imamo duboku vjeru da univerzum preko vječnih zakona radi u našu korist, a ne na štetu, kao što neki ljudi misle.
