Tijana Žegura je majka Jovane (11), Darije (10) i Hane (1), supruga je, kćerka i direktorka programa u nevladinoj organizaciji Juventas. Godinama je bila samohrani roditelj u toku kojih se uvjerila u nedovoljnu podršku države ovoj kategoriji stanovništva. Ne smatra da su, generalno, prava i status roditelja u Crnoj Gori zadovoljavajući, naprotiv, ali ni da su sami roditelji dovoljno zainteresovani da se posvete ovoj vrsti aktivizma. Njene glavne životne preokupacije su porodica i posao kojim se bavi.
Tijanina porodica, kako kaže, živi po vrlo zgusnutom rasporedu koji sadrži mnogo pojedinačnih obaveza i hobija, ali i porodičnih trenutka. Iako uživa u roditeljstvu, i pokušava da ga doživi punim plućima, ponekad se osjeća kao taksista dok razvozi djecu na časove baleta, rukometa ili neki od kurseva. Već 9 godina radi u programu smanjenja štete u NVO Juventas čiji je cilj podizanje kvaliteta života osoba koje koriste droge, prodaju seksualne usluge ili se nalaze na izdržavanju krivičnih sankcija u ZIKS-u, i vrlo je zahtjevan i stresan, često sa nestandardnim radnim vremenom.
„Kao i kod svake majke, i kod mene se dešavaju dani kada osjećam nelagodu zbog velikog angažmana van kuće, ali se trudim da vrijeme koje provodi sa djecom bude kvalitetno. Negdje na samoj margini je moj socijalni život, koji je često zapostavljen, ali su i prijatelji puni razumijevanja za sve moje obaveze“, ispričala je Tijana u intervjuu za portal Roditelji.me.
Ipak kada se „računi svedu“ ne bi mijenjala svoj život posvećen porodici koju voli i poslu koji voli, prepun ljubavi i srećnih trenutaka.
Tijana je postala majka sa 22 godine. Kada se sjeti tog perioda izgleda joj kao jedna velika i brza vožnja ringišpilom. Tek sada, sa trećim djetetom zaista uživa u svakom trenutku roditeljstva.
Biti majka, ili uopšte roditelj i izboriti se sa svakodnevnim obavezama, kaže da je jedan od najvećih izazova u životu. Iako smatra da ne postoje poželjne godine za majčinstvo, vjeruje da i žene i muškarci trebaju da sazru, pa tek onda stvaraju sopstvene porodice.
Tijana je šest godina bila samohrani roditelj koji je izdržavao svoju porodicu. Ona pojašnava da samohrani roditelj nije samo jedan od roditelja koji podiže djecu već podrazumijeva 2u1 pakovanje.
Biti nježan i strog, pružati bezgraničnu ljubav i postavljati granice, biti i otac i majka, zarađivati za dvoje što automatski podrazumijeva i raditi za dvoje, pored toga sam kuvati, spremati, kupovati namirnice…, samo su bile dio njenog života samohrane majke na nam je ukazala.
Ona i njen sadašnji suprug učestvuju podjednako u njezi bebe Hane, zahvaljujući čemu tek sada shvata koliko je bilo teže svih godina biti samohrani roditelj.
„Biti roditelj u stabilnoj bračnoj zajednici donosi milion pitanja i sumnji poput one da li radimo stvari kako treba, a kada si samohrani roditelj pomnožiš to sa dva i cijelo vrijeme vagaš svoje odluke, postupanja, pitaš se da li radiš stvari kako treba“, pojašnjava Tijana.
Ona ukazuje i na činjenicu da prije sedam godina biti razvedena žena u Crnoj Gori nije značilo biti majka koja se svim silama bori da svoju djecu izvede na pravi put već “raspuštenica”. Smatra da i danas ima isto značenje samo, u manjem obimu.
Tijana ocjenjuje da opštepoznata floskula “bolje bilo kakav muž, nego nikakav” još itekako diskriminiše i stigmatizira žene koje su samohrani roditelji. Da bi prestao da peče taj pečat koji se ženi udari nakon razvoda, potrebno je, kako je navela, još mnogo aktivnosti da se usmjeri na crnogorsko društvo u cjelini.
Prema njenim riječima, socijalna zaštita samohranih roditelja i njihove djece postoji na papiru, ali je u praksi potpuno drugačija stvar, posebno do posljednje izmjene zakonske regulative. Sud je u obavezi da dodijeli izdržavanje djece, a djeca koja dobijaju izdržavanje gube pravo na socijalnu zaštitu u vidu materijalne pomoći od strane države. Dodijeljena alimentacija se u većini slučajeva ne isplaćuje, pa su žene primorane dodatno da rade što podrazumijeva i dodatnu razdvojenost.
„Samohrane majke su izuzetno izložene psihičkom i emotivnom nasilju od strane bivših supružnika, a upravo po pitanju isplate izdržavanja, pa se rijetko obraćaju državnim institucijama za pomoć. Pored zakonske regulative, hitno bi trebalo raditi na poboljšanju usluga socijalne i dječije zaštite za samohrane roditelje u praksi, potom na osnaživanju žena koje su maloljetni samohrani roditelji, žena koje su trpjele nasilje u porodici i sl“, preporučuje Tijana.
Posebna priča su, kako kaže, poslodavci jer teško zapošljavaju ženu u braku usljed činjenice da može otići na porodiljsko odsustvo, još teže ženu sa djecom zbog mogućnosti bolovanja zbog njege djeteta, a izuzetno rijetko samohranu majku. Tijana je imala izuzetnu sreću da radi u organizaciji koja i danas ima bezgranično razumijevanje za njene redovne i vanredne porodične obaveze, koja joj pruža mogućnosti veće od onih propisanih zakonom. Zbog toga, smatra da institucije treba da porade i na motivaciji poslodavaca po pitanju zapošljavanja majki.
Pages: 1 2
