PIŠE: Gordana Popović

Priča o besparici, koja je česta tema u većini crnogorskih porodica, može uticati na psihološko zdravlje djece, naročito adolescenata, što prije svega zavisi od dotadašnjeg načina života porodice, odnosno inteziteta promjene koji je ekonomska kriza proizvela, smatraju psiholozi.

Porodični psihoterapeut Milica Belada kazala je za Portal Roditelji da je vrlo bitan i kapacitet porodice da se bori sa problemom.

„Neke porodice se u kriznim situacijama okupljaju i na taj način kanališu svoje snage ka rješenju problema, dok se druge razilaze, pa se svako sa problemom bori na svoj način“, pojasnila je Belada.

Takođe je važan odnos koji porodica ima prema novcu, odnosno gdje je novac u njihovom vrijednosnom sistemu i na koji način su se djeca – adolescenti do sada odnosila prema novcu.

Djeca u adolescentskoj dobi tragaju za svojim identitetom i traže autonomiju tako da, generalno, sama besparica neće značajno uticati na njihovo psihičko zdravlje. Međutim, besparica zajedno sa ostalim porodičnim problemima koji se mogu javiti kao njene posljedice, mogu uticati na psihičko zdravlje adolescenata.

Prema njenim riječima, najčešće postoje dva načina reagovanja na takve situacije – povlačenje u sebe, praćeno bezvoljnošću i nemotivanošću, ili reagovanje usmjereno “ka spolja”, odnosno okretanje vršnjačkoj grupi.

Ni jedan ni drugi način nijesu isključivo karakteristični za stanje besparice, više su prepoznati kao odgovor adolescenata na problem bilo koje vrste.

„Međutim, ne smijemo zaboraviti da ima dosta adolescenata koji vrlo zrelo reaguju, i koji će biti od značajne pomoći ostalim članovima porodice tokom rješavanja problema. Njihova mladalačka energija, ako se kanališe na pravi način može mnoge odnose da promijeni u pozitivnom smjeru, tako da reakcija na stanje besparice može biti i proaktivna, kao što je zapošljavanje, usavršavanje, sticanje znanja i tome slično“, navela je ona.

Odgovarajući na pitanje koji su glavni rizici od stanja uzrokovanog besparicom, i može li ono uzrokovati depresiju kod te, izuzetno ranjive populacije kada su emocije u pitanju, Belada je kazala da adolescenciju ne treba a priori prepoznavati kao “problematičan” period u odrastanju.

„Iako je poznato  da u tom periodu mlade osobe tragaju za svojim identitetom, preispituju granice, ruše pravila i tome slično, ne znači da to moraju da rade na neadekvatan način. Adolescencija jeste osjetljiv period koji može biti “okidač” za neke probleme dalje u životu, ali je isto tako i period ogromne mladalačke energije, koja može da doprinese mnogim pozitivnim životnim promjenama“, precizirala je Belada.

Problemi koji se mogu javiti ne moraju biti vezani za depresiju, raznovrsni su i ne moraju se vezati za ozbiljnija psihička oboljenja.

Na pitanje kako ti problemi mogu uticati na uklapanje adolescenata u društvo, Belada je kazala da je za njih uklapanje u vršnjačku grupu važnije od uklapanja u društvo.

Prema njenim riječima, pripadnost maloj, odabranoj grupi osoba sa kojima adolescent dijeli ista interesovanja, može kasnije i olakšati, ali i otežati uklapanje u šire društvo.

„Ako se kroz vršnjačku grupu prepoznaju proaktivni talenti, kao što su bavljanje muzikom, sportom, naukom, onda će uklapanje u šire društvo kasnije biti olakšano, jer su te aktivnosti od društva prepoznate kao adekvatne. Čak iako vršnjačka grupa nije promovisala vještine koje su u širem društvu prihvaćene , važno je da se tokom adolescentskog perioda kod mlade osobe razviju socijalne vještine koje će joj kasnije omogućiti uklapanje u širi društveni konktekst“, navela je Belada.

Upitana da li bi roditelji, koliko god je to moguće, trebalo da izbjegavaju teme kao što je besparica pred djecom, bez obzira na tešku situaciju i probleme sa kojima se suočavaju, ona je kazala da je odgovor na to pitanje vrlo individualan za svaku porodicu.

„Izbjegavanje problema, sa jedne strane može da dovede do toga da mlade osobe imaju potpuno nerealnu sliku o životu, da budu nesamostalni u situaciji kada budu sami trebali da raspolažu novcem.

U krajnjem slučaju, izbjegavanje teme o besparici stvara određenu vrstu tajne među članovima porodice, što kasnije može negativno da se odrazi na njihove međusobe odnose“, smatra Belada.

Sa druge starane, kako je navela, kontinuirane žalbe na besparicu mladoj osobi šalju informaciju o lošim kapacitetima porodice, daju informaciju da se o problemima samo priča a da se ništa povodom toga ne preduzima, da je život surov i da je stanje loše, što može negativno uticati na odnos koji će mlada osoba izgraditi o svijetu i o svojim kapacitetima za borbu sa životnim problemima.

„Potrebno je naći mjeru u kojoj će mlade osobe znati kakav je socio-ekonomski status porodice, sa koliko novca se raspolaže, šta se može priuštiti, ali isto tako i da kapaciteti porodice postoje, da se kanališu ka rješenju problema, da se preduzimaju razne aktivnosti i, prije svega, da postoji pozitivan stav o uspješnom prevazilaženju problema“, poručila je Belada.