Pitanje od Sandre:
Imam kćer staru 18 godina. Sa 16 godina počela je šmrkati i heroin. Bila je na liječenju 2 puta po mjesec dana. Prestala je sa šmrkanjem heroina i evo sad ponovno počela ali ovaj put prije više od tjedan dana – prvu iglu joj je “prijatelj” pomogao da ubode. Šta da radim, molim vas za savjete. Naravno bahata je, ne želi dobrovoljno opet na lječenje da ide, i jedino mi ostaje prisilno. Bojim se ako bude prisilno da cu samo pogoršati sve. Zatvorila sam je u kuću i ne dam da ide van. Ne mogu da je vodim ako ona to ne želi. Molim vas za pomoć
Odgovor od Milice Belade, dipl. psiholog, porodični psihoterapeut
Problem koji ste izložili je veoma kompleksan i njegovo rješavanje zahtijeva veliku odgovornost i odlučnost. Stoga ćete razumjeti da Vam ovim putem mogu samo sugerisati na smjernice koje Vam u tom procesu mogu pomoći.
Jasno je da se kao majka nalazite u veoma teškoj situaciji jer je zdravlje djeteta najvažnije za roditelja, ali morate znati da se sa navedenom situacijom ne možete sami boriti. Potrebno je da se obratite nadležnim zdravstvenim ustanovama za pomoć, kao i ljekarima psihijatrima koji se bave problemom narkomanije, da bi Vaša ćerka otpočela proces odvikavanja u strogo kontrolisanim uslovima i pod ljekarskim nadzorom. Još jedna mogućnost je da se liječenje realizuje u drugoj državi, što znači promjenu životne sredine što bi trebalo podsticajno da djeluje u procesu promjene.
Situacija je mnogo teža zbog toga što ona nije motivisana da se liječi, ali u ovom momentu Vi morate biti osoba koja će joj pomoći da nađe barem i malo motiva. Razmislite o Vašem odnosu sa njom, sjetite se kakav je bio ranije, koje su njegove snage. Možda je motiv baš u odnosu koji imate.
Pored svega toga važno je da imate i Vaš lični sistem podrške, ljude koji Vas podržavaju (prijatelji, rođaci, članovi šire i uže porodice) i daju Vam snagu da istrajete u ovom procesu. Uključivanje ovih ljudi daće Vam dodatnu snagu, a Vaša ćerka će dobiti informaciju o tome koliko ljudi brine o njoj.
Znate i sami da Vas očekuje jedan težak proces za koji će Vam trebati puno strpljenja, ali uvijek imajte na umu da se borite za najveći cilj, a to je zdravlje Vašeg djeteta.
Nikako se ne slažem sa konstatacijom da bi promjena sredine u kojoj se zavisnik liječi povećala šanse za prestana uzimanja droge, jer se osoba po lokečenju vraća u istovjetnu zajednicu. Ovo je upravo odlaganje rješavanja problema, nikako suočavanje sa istim. Naravno, ukoliko porodica ima mogućnost da u potpunosti promjeni źivotnu sredinu može minimalno povećati šanse za uspješnijim izlječenjem.
Zašto minimalno?
Roditelji moraju da budu svjesni činjenice da osoba koje je odlučila da uzima droge razloge pronalazi u sebi, ne u ljudima iz okruženja. Samim tim, ona će pronaći put do droge u bilo kojo zemlji svijeta, ili bilo kojoj instituciji, pa čak i onoj zatvorenog tipa. Isto tako kada neko odluči da se liječi od bolesti zavisnosti, posebno od heroinske zavisnosti, motiv mora naći u sebi, ne u drugima.
Oono što je trenutno alarmantno je uzimanje heroina injektiranjem (putem igle i šprica), a u odnosu na krvlju prenosive infekcije. Kao što je psihološkinja savjetovala, pokušajte da dopreta do kćerke, a potom i da je informišete o ovim temama.
Ukoliko ste iz Podgorice preporučila bih Vam da se javite psihijatrima dr Ljubinku Kaluđeroviću ili dr Oliveri Vulić (DZ Blok V), a ukoliko ste iz neke druge opštine morala bih se konsultovati sa kolegama.
U svakom slučaju, za sve dodatne infomracije ili psihoscijalnu pomoć, te pomoć pri pristupanju određenim vrstama liječenja u Crnoj Gori ili regionu me možete slobodno kontaktirati slanjem privatne poruke preko foruma na http://www.roditelji.me ili putem telefona koji je dostupan Udruženju.