Vaspitačice u podgoričkim vrtićima, koje često rade sa grupama od po 50 djece snalaze se tako što organizuju i planiraju svaki minut boravka mališana do njihovog polaska kući.

Jedna od njih, koja je željela da stane anonimna, ne krije da je teško kontrolisati toliko djece, posebno u prvoj polovini smjene kada je sama u grupi, ali joj, kako je naglasila, u pomoć priteknu medicinske sestre, pripravnice ili vaspitačice koje se angažuju po potrebi, kao ispomoć.

“Svakako da postoji nezadovoljstvo među vaspitačima i roditeljima, ali takva je situacija godinama unazad. Vaspitači su stekli dovoljno iskustva da mogu da rade u otežanim uslovima i nekako uspijevaju da kontrolišu situaciju”, kazala je ona za Vijesti.

Vaspitačica objašnjava da je, silom prilika, za djecu u vrtiću svaki minut isplaniran, od doručka, odlaska u kupatilo, redovnih vaspitno-obrazovnih aktivnosti i igre, do vremena za ručak i odmaranje.

“Nikome od zaposlenih nije lako, ali djeca sa tri godine i starija već su naučila da prihvate određena pravila i onda sve postaje rutina, mnogo je

lakše sa njima raditi. Djeca tog uzrasta su već sposobna da sama jedu, uz našu asistenciju, stariji su sposobni i da sami idu u toalet. Slobodno

vrijeme je uvijek kvalitetno organizovano, djeci se postavljaju određeni zadaci, uvode se u igre i na taj način uspijevamo da ih nadziremo. To nisu stihijske igre u kojima bi mogli da se povrijede, već aktivnosti u kojima svi učestvuju”, objašnjava ona kako izlaze na kraj sa prekobrojnim grupama.

Vaspitačica napominje da je stresno raditi sa tolikim brojem djece i da predstavlja veliku obavezu, i da bi pedagoški rad bio mnogo kvalitetniji sa 20-oro ili manje djece.

“Dešavaju se i nemile situacije da se djeca povrijede ili povrijede druge, ali to se događa i u krugu porodice. Teško jeste, ali s druge strane to je naša profesija i trudimo se da nađemo balans”, kaže ona.

U podgoričke vrtiće u septembru je upisano ukupno 5.830 djece, gotovo dvije hiljade više nego što je bilo predviđeno. To je naišlo na negodovanje brojnih roditelja, koji se žale što u prostoru od 30 i manje kvadrata boravi po 40-oro i više djece, dok normativi predviđaju da unutrašnji prostor za jedno dijete u prosjeku iznosi 8 kvadratnih metara. Zbog prekobrojnosti u pojedinim objektima prostorije su pregrađivane ili su predsoblja pretvarana u prostorije za boravak djece, što je bio slučaj u vrtiću u Maslinama.

Roditelji čija djeca idu u vrtić Bubamara tvrdili su da je 50-oro djece smješteno u samo 16 kvadrata.

Direktori predškolskih ustanova uvijek su molili roditelje za razumijevanje,pravdajući se da obično sva upisana djeca i ne borave tokom godine u vrtićima.

Na prebukiranost su ukazali i ljekari Instituta za javno zdravlje, koji su u okviru realizacije Programa javno-zdravstvene kontrole predškolskih objekata utvrdili da prekomjeran broj djece koja borave u vaspitnim grupama povećava rizik po njihovo zdravlje, te konstatovali određene sanitarno-higijenske nedostatke koji proističu iz veće gustine smještaja.