Biće to dobro

Kada ne znaju šta drugo da kažu, ljudi pribjegnu toj prostoj rečenici “Biće dobro“.

Čuli su negdje da se tako govori, da treba da se kaže, koliko god suludo zvučalo.

Možda i naivno vjeruju ako se izgovori da će zaista tako i biti.

“Biće to dobro, ne brini.” I mi onda, kao više ne brinemo.

Sa djetetom smo na onkološkom odjeljenju. Tamo gdje se liječe, ili bar pokušavaju, najteže dječije dijagnoze.

Tu djeca umiru, nekad baš u sobi pored naše.  Napuštaju svoje roditelje, umorni od borbe, a oni ih nijemo prate hodnikom. Ćute da ne uznemire druge koji ostaju tu.

U sred toga stiže poruka “Biće to dobro.”

Hoće li?

Razmisle li bar na kratko prije nego što izgovore ili napišu? Makar malo da zastanu i zapitaju se ima li smisla da to kažu?

Koga tješe tom rečenicom, sebe ili nas?

Vjerovatno se stresu kada dobiju iskren odgovor na pitanje kako smo. Pa prestanu da razmišljaju i proslijede naučen, automatski odgovor “Biće to dobro”.

Šta ako ne bude? Da odem kod njih i kažem: “Hej, rekao si da će biti dobro, a nije. Šta sad? Vjerovala sam ti.”

U sobi sa još dvije majke i njihovom djecom, posmatrala sam kako roditelji odlaze sa odjeljenja, sa djetetom koje je izgubilo bitku.

Zaćutale smo sve tri. Sve smo pomislile “Naša djeca su dobro, to se nama neće desiti”.

A desilo se. Od tri djeteta iz te sobe, jedino je moje živo i još se bori.

Vidjeli smo puno puta da nije bilo dobro, bilo je najgore. Iako su drugi govorili da će biti dobro.

Bila sam uz majku kojoj su rekli da dijete živjeti još sedam dana. Nije podnosio ni blažu terapiju koja bi mogla malo da zaustavi širenje bolesti.

Nevjerovatno, ali govorili su joj ljudi “Biće to dobro”.

Moja ćerka ima 3 godine, izgubila je druga istog uzrasta. Izgubila je i mlađu drugaricu za koju sam govorila da će doći i ona u Đenovu i da ćemo se družiti. Vjerovala sam da hoće.

Možda nisam dovoljno pozitivna, ali mi sve to ne izgleda dobro.

I ljuti me kada to čujem i pročitam. To nije podrška, nije ni utjeha, nije ništa.

Ne možemo reći da će biti dobro ako ne znamo hoće li. Možemo reći “Tu sam za tebe” ili “slušam te”. Ali samo ako smo zaista spremni za to.