PIŠE: Gordana Popović

U Crnoj Gori od malignih bolesti godišnje oboli između 12 i 15 djece, i to najčešće od leukemije, a njihovi roditelji su prinuđeni da spas za svoje mališane traže u inostransvu, jer u crnogorskom zdravstvenom sistemu ne postoji pedijatrijska hemato-onkološka klinika.

Nedostatak takvog objekta nije jedini problem sa kojim su roditelji djece oboljele od kancera suočeni, s obzirom na to da ni pojedine ljekove ne mogu kupiti u crnogorskim apotekama, nego ih moraju nabavljati iz inostranstva.

To su bili samo neki od razloga da se roditelji djece oboljele od kancera organizuju u Udruženju Feniks Crna Gora, koje je ove sedmice i zvanično registrovano u Ministarstvu unutrašnjih poslova.

Predsjednik Udruženja Dijana Stojanović kazala je portalu Roditelji da je njihov cilj pružanje pomoći, podrške i razmjena iskustava roditelja čija se djeca liječe, onih čija su djeca uspješno završila liječenje i roditelja koji su izgubili djete zbog maligniteta.

„Crna Gora nema pedijatrijsku hemato-onkologiju, i zato se sva djeca šalju u Srbiju na liječenje. Djeca i roditelji u strahu i neznanju dolaze u Beograd, u odgovarajuće bolnice. Ideja o formiranju Udruženja proizašla je iz potrebe da kontaktiramo porodice i razmjenimo iskustva sa njima, i da ih uputimo na lokalna udruženja roditelja djece oboljele od malignih bolesti koja pomažu u bolnicama u Srbiji“, navela je Stojanović.

Prema njenim riječima, što se tiče ljekova koji se nabavljaju u inostranstvu, sad je malo drugačija situacija nego ranije. Ranije je bilo je problema sa ‘purinetolom’, koji se mjesecima nije mogao nabaviti u Crnoj Gori, ali ga od prije desetak dana ima u Montefarmovim apotekama i dobija se na recept. Ranije se lijek nabavljao u Italiji, Njemačkoj i Rusiji, kako se koji roditelj snalazio, i cijena mu je varirala od 15 do 100 EUR.

“Napominjem da troškove za ljekove refundira Fond zdravstva, samo je problem bio snaći se i nabaviti ih“, pojasnila je Stojanović.

Ona je kazala da država snosi sve troškove liječenja, i na zahtjev ljekara iz Beograda šalje djecu i u druge zemlje na liječenje.

„Međutim, ono što nas boli je to da se niko ne interesuje da posjeti tu djecu dok su na liječenju u Beogradu. Za sve ove godine, niko od predstavnika države ili Ministarstva zdravlja nije obišao djecu, nije ponudio pomoć roditeljima mimo onog obaveznog liječenja, a kao što svi znamo, troškovi sa bolesnim djetetom su ogromni, počev od posebne, zdrave ishrane koja zahtijeva velike finansijske izdatke. Zato smo i osnovali ovo udruženje, sa ciljem da pomognemo roditelje i djecu, kako finansijski, tako i savjetima“, pojasnila je Stojanović.

Udruženje je već uspostavilo kontakt sa Ministarstvom zdravlja, i dogovoreni su neki konkretni koraci u budućoj saradnji.

Na sastanku u Ministarstvu zdravlja im je obećano da će ih obavijestiti o datumu održavanja sjednice Savjeta za brigu o djeci, kako bi se pokrenula pitanja vezana za rehabilitaciju djece nakon terapije, pojam roditelj-njegovatelj i, kao najvažnije, rani skrining.

Stoanović je naglasila da je posebno važno pitanje ranog skrininga jer je neuroblaston koji se otkrije u prvoj godini života – u 90 odsto slučajeva izlječiv. Zbog toga je, kako je navela, jedan od glavnih ciljeva Udruženja da se uvede obavezan ultrazvuk abdomena u prvoj godini života.

„Takođe je bitna i informisanost roditelja i crnogorskog Ministarstva zdravlja o različitim metodama liječenja, i zastarjelosti nekih metoda koje se primjenjuju u Beogradu“, dodala je Stojanović.