Foto: Ilustracija
Zajedničko vrijeme ključno je jer djetetu pokazuje da je roditelj za njega zaintereosovan, jer iz doživljaja djeteta da je su majka i otac nezainteresovani proizilaze mnogi neželjeni oblici ponašanja, smatra psiholog Miloš Bulatović.
Prema njegovim riječima, neželjeni oblici ponašanja mogu se pojaviti onda kada dijete vidi da iz bilo kog razloga roditelj šalje neke signale koje ono tumači kao da nije zainteresovan i da onda koristi sve moguće mehanizme kako bi privuklo pažnju.
On sugeriše roditeljima da svakog dana odrede koliko će to vrijeme trajati, da u toku njega budu veoma prisutni, ali i da dopuste djetetu da odabere aktivnost i da oni ne usmjeravaju aktivnosti i određuju tempo.
„Što manje instrukcija, uputstava i pitanja. Zajedničko vrijeme sa vašim djetetom jedno od ključnih, u smislu da šaljete poruku da ste zainteresovani za njega i da ste tu zbog njega“, kazao je Bulatović u toku webinara koji su udruženje Roditelji i portal Roditelji.me organizovali u toku janauara.
Bulatovič savjetuje da zajedničko vrijeme uključuje samo roditelja i dijete, bez ostalih članova porodice, i da ga provode onda kada postoji velika vjerovatnoća da ih niko neće prekidati i kada dijete nema šta drugo da radi, kao što su npr. domaći zadaci.
On pojašnjava da u tom procesu postoje tri bitna pitanja:
- Gdje će roditelji provoditi vrijeme sa svojim djetetom?
- Kada će provoditi vrijeme sa djetetom?
- Šta će raditi?
Prije nego krenu da provode vrijeme sa svojim djetetom roditelji treba da odgovore na prva dva pitanja. Od roditelja, kaže on, zavisi koliko će dugo trajati vrijeme koje provode nasamo sa djetetom, kada će početi, a kada se završiti i gdje će ga provesti.
„Prosto da ne bi ušli u onu stresnu situaciju kada to vrijeme traje, traje i traje, a vas čekaju neke druge obaveze“, kaže Bulatović i dodaje da je važno najaviti kraj te aktivnosti.
On navodi, iz iskustva i prakse, da kada se djetetu prekine igra bez najave veća je vjerovatnoća da će burno reagovati nego kad mu se najavi da će npr. za pet minuta uslijediti kraj aktivnosti.
Korist od zajedničkog vremena za roditelje je, kaže Bulatović, ta što grade bolju vezu i bolji odnos sa svojim djetetom i što im se daje mogućnost da još bolje upoznaju svoje dijete.
„Tada ste fokusirani na njega i otkrivaju vam se nevjerovatne stvari. Pogotovo što djeca u ranom uzrastu, iz dana u dan, imaju tendenciju da se mijenjaju“, kazao je on.
To što poznaju svoje dijete, kaže Bulatović, roditeljima može pomoći da u nekim teškim situacijama mogu adekvatno odreagovati.
Takođe, dodaje on, to je važan korak u procesu učenja djeteta da iz želje uradi ono što roditelj traži od njega.
Za djecu je zajedničko vrijeme značajno jer jača osjećaju da su vrijedna i da su voljena, osnažuje im samopoštovanje i samopouzdanje. Osim toga, djeca se u tom procesu uče vještinama rješavanja problema, razvijaju se kreativnost, spoznaju svijeta oko sebe.
„A vi ste prvi njihovi medijumi tj. neko ko im daje sliku svijeta u kojem se nalaze, kao neka vrsta filtera. Vi ste ti koji grade kod njih sliku, vi ste ti koji upravljaju i daju im smjernice. Da li je to na svjesnom ili nesvjesnom nivou potpuno je nebitno“, kazao je Bulatović.
On navodi da u dječijem svijetu centralnu ulogu zauzima igra i da ona dijete podstiče na kreativnost i da je sprovede u djelo. Dijete, kaže on, sve predmete koji se nalaze u njegovom okruženju preobražava i koristi ih u igri, daje funkciju predmetima, igra uloge…
Veoma je važno, navodi Bulatović, da prilikom provođenja vremena sa djetetom roditelj djetetu pomaže, ali da ne radi umjesto njega.
„Ako vidite da mu fali onaj jedan stepenik da pređe i ta vrsta podrške od vas, vi to učinite. Ali nemojte raditi umjesto njega“, savjetuje on.
Prema njegovim riječima, ako roditelj ne radi umjesto svog djeteta on tada kod njega razvija samostalnost.
„Čini mi se svim roditeljima je bitno da svoju djecu razviju u samostalne osobe, koje imaju dovoljno samopouzdanja, samopoštovanja, koje mogu da preuzmu inicijativu i sve što mi želimo kao roditelji svojoj djeci“, kaže on.
Kada su nasamo, navodi Bulatović, u određenim trenucima dešava se da se dijete ponaša na način na koji roditelj ne voli da se ono ponaša. Prvo i osnovno je, kaže Bulatović, da roditelji ignoriše problematično ponašanje djeteta.
Ako npr. dijete cijepa papir, to ponašanje treba ignorisati, skrenuti mu pažnju sa tog ponašanja i raditi nešto što roditelj želi da dijete radi, nastaviti aktivnost koju je dijete iniciralo.
Kada se roditelj obraća djetetu, treba uvijek da se fokusira na njegovo ponašanje i kaže “To i to ponašanje je dobro ili To i to ponašanje nije dobro“.
„Izbjegavajte situaciju ‘Ti si dobar./Ti si loš.’ jer, u suštini sva djeca su dobra, postoje samo određena ponašanja koja roditelji smatraju neadekvatnim. Izbjegavajte bilo koji oblik etiketiranja“, savjetuje ovaj psiholog.
Tekst je napisan na osnovu online predavanja koje je organizovano u sklopu projekta Programi podrške roditeljstvu u zajednici, koji je podržan u okviru Regionalnog programa lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu – ReLOaD, koji finansira Evropska unija (EU), a sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP). U Crnoj Gori, ReLOaD program sprovodi se u partnerstvu sa opštinama Podgorica, Tivat, Kotor, Nikšić, i Pljevlja.
