Majka, koja se već 8 godina bori sa manjkavostima sistema i dalje ne može da shvati da je sve tako kako jeste. To ne znači da će od borbe odustati.
I sve to, dok nas ubjeđuju da mu gotovo ništa ni ne fali.
Možda će zvučati nevjerovatno, bajkovito, ali čujem da u nekim razvijenim zemljama postoji sistem gdje su zdravlje i prava djece na prvom mjestu, i onda ne mogu a da se ne zapitam jesu li djeca u Crnoj Gori građani trećeg reda, a trebalo bi da budu svijetla budućnost jedne države koja eto teži ulasku u EU.
Pretpostavljam da nisam ni prvi, ni jedini roditelj koji je nezadovoljan sistemom dječije zdravstvene zaštite i više puta mi se desilo da se suočim sa nevjerovatnim situacijama, mada nadležni kažu da građani u anketama zdravstvu daju najveće ocjene.
Vođena današnjim iskustvom, koje je samo bilo kap koja je prelila čašu u moru nepravilnosti koje sam svojim očima vidjela i doživjela odlučila sam da napišem nešto na ovu zabrinjavajuću temu.
Povela sam jutros djecu na kontrole u ORL i Pulmološku ambulantu dječije bolnice, i da, da ne zaboravim da smo termine za preglede zakazali unazad dva mjeseca jer je sistem pokazao da su to prvi slobodni, a da sam za iste te termine ispred ordinacije izabranog pedijatra „visila“ puna tri sata, skoro do kraja radnog vremena doma zdravlja.
Ako kojim slučajem zovete telefonom da zakažete termin kod izabranog doktora na njega se niko ne javlja, onda odete do doma zdravlja i ako je izabrani pedijatar kojim slučajem suprotna smjena ni na taj način ne možete zakazati, u slučaju da ste imali sreće da dođete u njegovu smjenu, na šalteru vam kažu da nemate zakazan termin….pa naravno kada se niko ne javlja na telefon. Onda vam kažu da sačekate da prvo završe zakazani pa će vas primiti… i tako ostanete jednu cijelu smjenu sa bolesnim djetetom u domu zdravlja. Još ako je neki od doktora na bolovanju ili odmoru, e tek ste se onda načekali. Ko je u boljoj ekonomskoj situaciji odvede dijete u privatnu ordinaciju i riješi problem, a ko nema tu mogućnost prinuđen je da čeka, ćuti i trpi. Elektronski sistem zakazivanja još nijesmo počeli da koristimo, moram da priznam.
I tako, stigavši dvadeset minuta prije termina koji je zakazan u 8 časova, kako bih predala uput, sestra koja radi u ORL ambulanti mi saopštava da će doktor doći tek nakon 9 časova jer mora da završi vizitu. Aha….eto problema jer nam je kontrola kod pulmologa zakazana u 9 i 10… I? Šta sad? Objašnjavam to sestri i kažem da ako budemo čekali doktora dok dođe zakasnićemo kod drugog specijaliste, da bi mi ona odgovoila kako nije kriva ona nego sistem. Pitam je zašto se onda u sistemu prikazuju termini kada doktor nije tu, na šta dobijam odgovor da to ne određuju oni nego Ministarstvo zdravlja i savjet da pođemo da završimo preglede kod pulmologa dok ne dođe doktor ORL pa da se onda vratimo. Da, ali kako otići u pulmološku ambulantu više od sat vremena ranije, pa ne može se tek tako valjda upasti u termin drugog pacijenta? Sestra sliježe ramenima ponovo govoreći kako nije ona ništa kriva i zatvarajući vrata ulazi u ambulantu… Već poprilično iznervirana prilazim šalteru na kojem se predaju uputi i pitam sestru koja tu radi gdje se nalazi zaštitnik za prava pacijenata, odgovara da ne zna, zamolim da mi da knjigu žalbi, kaže nemaju ali… To što je uslijedilo posle njenog ALI ne sačekah već se uputih prema pulmološkoj ambulanti da makar tamo završimo kontrolu ako je moguće. Tu smo primljeni na vrijeme i bez problema završili.
Nakon završene kontrole kod pulmologa vratismo se ispred ORL ambulante. Poslije izvjesnog vremena izađe sestra da pita ima li neko za ORL, kažem OPET MI. Ulazimo i doktor već, kako smo i navikli ljubazan, detaljno pregleda djecu, sestra se izvinjava opet ponavljajući da nije do njih.
I nije! Do sistema je definitivno! To je taj strašno dobar sistem koji je trebalo nešto da unaprijedi! A ko je smislio taj sistem? Pa Ministarstvo zdravlja! Samo se pitam jesu li ikada ikoga pitali kako taj mnogo dobri sistem funkcioniše!!! Nisu!!! Je li se možda neko iz Ministarstva sjetio da nekog od doktora pita kako funkcioniše??? Nije!!! Ima, kažu, u Ministarstvu nekoliko ljudi koji taj sistem prate i kontrolišu. A kako? Sada ću vam i to objasniti. Pozovu doktora i pitaju zašto je od 22 pacijenta, koliko pravila nalažu da mogu da pregledaju, pregledao samo 12. A šta treba doktor? Da bude vidovit ili da ode kući kod pacijenata koji se nisu pojavili pa da ih pregleda? Dodatno saznajem da će se, već treći put, promijeniti platforma za sistem o kojem pišem. Znači, da je dobar i efikasan ne bi platformu mijenjali tri puta za nepunu godinu.
Zaključak iz svega ovoga je da nam je zdravstveni sistem jedno veliko rasulo i da ozbiljno treba da se zapitamo dokle više treba da ispaštamo zbog takvog kakav je. I sve to, dok nas ubjeđuju da mu gotovo ništa ni ne fali.
Jesmo li mi zemlja u kojoj se na času i dalje sputava prevelika želja za isticanjem svog[...]
U teoriji uvijek govorimo „Samo neka je dijete živo i zdravo“. Praksa je nešto[...]
Nepoznavanje osjećaja postojanja i obaveze poštovanja granica, pogubno je za pojedinačne[...]
