Na kratkomvideu koji se nalazi na OVOJ STRANICI, iako je mrak, može se čuti kako grupa momaka u večernjim satima svoje umijeće sa loptom demonstrira na vratima vrtića.
Zbog učestalih udaranja loptom i ostalim predmetima, vrata su u lošem stanju, pa često ne mogu da se otvore. U tom vrtiću borave djeca od godinu do šest godina, a kada u 15. časova njihova nasmijana lica napuštaju tu ustanovu, ne slute da će do sledećeg dana njihovo dvorište biti okupirano raspuštenim tinejdžerima i osobama iz okolnih zgrada koje namjerno tu dovode svoje pse. Nerijetko, to se dešava i tokom vremena kada djeca i vaspitači borave tu.
U ovoj vaspitnoj jedinici, grupa roditelja uradila je predlog projekta kako bi se popravilo igralište i isto proslijedili Opštini Nikšić kod koje su naišli na zid. I ovdje se pojavljuje pitanje: ko je nadležan? Da li se riba čisti od glave kao što kaže narodna poslovica ili se problem krije u nečem drugom?
Zato je cijela inicijativa sada na dobrovoljnoj osnovi roditelja i vaspitnog osoblja vrtića da, svako u skladu sa svojim mogućnostima, pomogne da djeca rastu onako kako treba ili da čekaju da deus ex machina riješi problem.
Osim ovog problema, djeca nam nijesu potpuno bezbjedna ni na igralištima u svom okruženju. U prilog tome na slici se vidi medicinski otpad koji su našli osmogodišnjaci igrajući se u prolazu zgrade. Ovaj medicinski otpad, najvjerovatnije korišćen za ubrizgavanje opojnih supstanci i narkotika, svakodnevna je slika na koju djeca nailaze u blizini škola, igrališta. Ko je nadležan za ovaj problem, opet ostaje otvoreno pitanje.
Kada sve ovo pogledamo i dodamo situacije koje se svako malo potegnu, kao na primjer, kvalitet obrazovanja, šta mlada osoba može da pomisli kada krene da razmišlja i planira roditeljsku ulogu? Da li da postane roditelj u ovakvim uslovima ili da bježi glavom bez obzira.
Razumijem ako neko odabere ovaj drugi, lakši put, ali zamislite ako svi pobjegnu, onda će nam i ovi vrtići, škole i igrališta ostati prazni i podaci o natalitetu gore pomenuti biće nedosanjan san čak i ovako negativni.
Budućnost jedne države su djeca. Ta djeca su sjutra budući profesori, doktori, vatrogasci, naučnici… I u ime te budućnosti nivo svijeti o ovim pitanjima treba da se izdigne tako da,na primjer, oni sjutra znaju da ne treba i ne smiju da preskaču ogradu vrtića da bi njihov pas tu izvršio nuždu.