Prvo ili drugo stanje – sedmica 26.

Vanredno stanje uvedeno u cijeloj državi i to zbog snijega. A ne, ne, ne znaju premijer i operativni štab za vanredne situacije što je kriza  i što je familiji Buzda  donio ovaj novi talas nevremena. Od petka zatvoreni u kući sa bandom nad bandama, koju nijesu uspijeli da iscrpe i izmore boravci napolju na grudvanju i jurcanju, čak i nakon nevjerovatnih vratolomija. Stalno neko vrišti, svađa se, traži nešto, juri, rastura sve po kući, Ao, Ao, Ao. E po tome ću sigurno pamtiti 26. sedmicu. Volim ja snijeg, nema priče, konačno dočekah mećavu koju sam prizivala sve ove godine, ali hvala na priganice, što bi rekli Podgoričani, dosta je bilo.

Dokusurio nas ciklon Jelena, a izgleda se i ovo moje namlađe dijete od njega zabezeknulo. Primirio se bebac, čak me i zabrinjavao na momente, jer ne udara kao što zna, osjećam pomjeranje ali blago, po malo, kao da me mazi. Ne znam što mu je je, nešto mi je logično da me jače i više bije, ali je možda prosto faza. Faze kod djece inače mnogo volim, posebno kad mi njihova doktorica objasni da je svo njihovo ludilo koje ih je uhvatilo samo faza u razvoju koja će proći, ali mi svaki put “zaboravi” reći da je ona sljedeća faza još luđa. Nadam se i da je našeg najmlađeg člana uhvatila neka mirna faza i da će opet uskoro početi da đipa.

Inače se bebi u ovom periodu razvijaju prije svega pluća, ali se i u mozgu dešavaju prilično zanimljive stvari. Svoj zadatak su počeli da obavljaju centri za sluh i vid, što između ostalog znači da plod može razlikovati svjetlost od tame i da s pažnjom  sluša što se dešava oko njega. Osim spoljnih zvukova uživa i u kucanju majkinog srca, njenog disanja, rada probavnog trakta. Je li to uživanje ili nije ne znam, ali znam da bebe kad se rode, najprije se umiri kad se nasloni na dio grudi majke gdje može čuti kucanje njenog srca. Nije baš naša beba imala sreće sa aktiviranjem čula sluha i situacije u kojoj su bili njen domaćin i ukućani. Kad malo bolje razmislim nije ni čudo što se primirila.

Mislim se da li da pišem i dalje o snijegu i haosu u koji upadosmo, jer nam je svima to jedina tema o kojoj pričamo, ali kad malo bolje razmislim, nemam ni o čemu drugom odnosno sve je sa tim povezano u mojoj prošloj pa i trudničkoj sedmici. Iako bi bilo logično da sam se manje kretala, jer me prvo ludački sjever ograničio, a onda i snijeg koji nas je zatrpao, nekako mi se čini da odavno njesam bila umornija. Čak mi je i dolazak do kancelarije teško padao.

Tek kad je snijeg počeo, postalo je dodatno zabavno. Iako smo se pretvorili u geto jer se nije moglo odmaći od zgrade vrlo smo bili aktivni jer su se sniježne ludosti morale isprobati. Iopatalo se svaki dan, moralo se očititi ispred ulaza, a bilo nas je u toku dva dana za to raspoloženo ukupno deset iz dva ulaza, ako je i toliko. Mislim da su mi svaki ligament i mišić zaduženi za »držanje« stomaka upalili. Svoje hodanje baš i ne umijem da opišem slikovito jer mislim da ništa slično još nijesam viđela.

Čak i u redovnom stanju bi bilo naporno, jer je materica sad već prešla iznad pupka 6 santimetara i uveliko pritiska leđa i poprsje. Sve to inače zna da izazove bol u krstima i nogama,  koje se može osjećati i u formi neprijatnog probadanja ili peckanja po nogama ili međunožju. Doktori savjetuju da se, kad se jave jaki bolovi, žena odmori ili sebi priušti osvježavajuću kupku, ili na bolno mjesto stavi hladan oblog.  Meni je iskreno još gore kad duže ležim, jer kad se ujutru probudim tek se kretati ne mogu, ostalo dvije nijesam probala. Pa kažu trudnoća je divno stanje i u trudnoći ništa ne treba da boli. Šale se definitivno 🙂

Sve mi se čini i da ću 27. sedmicu provesti na isti način kao i ovu. Sad ću već morati da dobro prilegnem, iako sam to sebi i svima oko sebe obećava još davno. Još da mi mozak preživi sav haos koji će tek da nastupi s obzirom da škole ne rade pa da prepričavam sve ludosti koje će tek da nas zadese. Da mi je ko rekao da će mi snijeg doći glave ne bih vjerovala:)  Ali ne, neće to umanjiti moju sreću kad ga i sljedeći put ugledam.