Prvo ili drugo stanje – sedmica 25.

Zatrpa nas snijeg konačno, ali za mene vajda od toga mala. Svake godine sam se nervirala kako Podgoricu i Crnu Goru uvijek zaobiđe kastig od vremena, dok sam gledala snimke širom svijeta o veeelikom snijegu. Kao i često što sa mnom bude, dočekah sve to ali ne u pravom momentu. Naredi mi doktorica da ležim četvrtak i petak, i to u sred srijede veče dva sata prije nego je počelo da sniježi. Kako, rekoh, da ležim, a snijeg?

Nijesam mogla da izdržim. I uveče i ujutru smo bili na grudvanju, i ništa me nije boljelo. Tad 🙂 Zato se još ne javih doktorici da izvijestim o situaciji, iako je trebalo prije dva dana. Sve odlažem, jer joj ne smijem reći da sam jurcala oko zgrade sa tri mala ludaka, koja su bila presrećna, isto kao i ja. Konačno imam sa kim da se radujem snijegu, na onaj najljepši mogući način. To je razog i zbog čega im nijesam ni branila da se valjaju, bačaju, jurcaju, gađaju, a nekima čak i po kiši da “uživaju” u snijegu. Dok do gole kože nijesu bili mokri.

Svake sam godine kad bi prva pahulja pala  i ja padala, ali u trans. Što sam starija bila ludilo je bilo veće. Valjda zato jer sam rijetko uspijevala da se dobro iživim na snijegu pa se želja gomilala godinama. Čak i onda kad sam odlazila na zimovanje, na doček nove godine u zimske centre, tamo tada snijeg nije padao. Ako bi, na primjer, uveče počeo da pada, ne bih mogla ni da spavam nomalno nego se budim po sto puta da vidim ima li ga, a onda se dignem u šest ćukova ne bih li odmah napolje izašla. Tako sam znala narod u šest ujutru da zovem da ih “obradujem” da pada snijeg 🙂 Majka me redovno mrškala, em zato jer je budim em mrzi snijeg više od svega. Ali meni to ništa nije smetalo, moje je bilo da ih obavijestim. Zato meni sad kreće da zvoni telefon, a krene prva pahulja. Da me preduprijede, da ih ne smaram:)

Nego prođe snijeg, odnosno nagrdi ga kiša brzo, pa I ja primirih, iako baš neka poboljšanja ne osjećam. I dalje me bole prepone, tako da na moment hodam kao razglavljana, kao Limenko iz Čarobnjaka iz Oza. Dešavalo mi se to i u prethodne dvije trudnoće, ali ne ovako. Mada mi je najbitnije da je sve ok, što je i doktorica utvrdila predgledom, da nema nikakvih promjena, sve stabilno, samo kila ima više nego što treba. Možda je od njih! Preteška sam za svoje kosti! Rezultat na kraju 25. sedmice – beba skoro kilo, majka 72. iliti osam kila više od početka trudnoće, a samo u posljednjih mjesec i po nova četiri kila. Nikad ne bih rekla 🙂 Ne stvarno ne mogu da vjerujem da sam se od posljednjeg pregleda ugojila 4 kila. Odmah me sačekao mrki pogled kad sam stala na vagu i prijavila kilažu, Doktorica mi je objasnila da sam osam kila trebala da dobijem do osmog mjeseca….  Prihvatih kritiku, što ću, jela sam, nemam što da krijem, pa ću sad morati malo da skalam.

Piše u trudničkom kalendaru “stomačić i dalje raste i sada ga već možemo nazvati stomakom”. Moj je stomak odavno. Ali, kako dodaju, za sada još nije tako velik da bi vam pretjerano smetao, a i još se ne osjećate previše nezgrapno. Wrong!!! Ja se već sad teško sa njim krećem, možda zbog ovog bola u preponama, ali imam osjećaj da sam kao trut.

Posavjetovaše sve nas u 25. sedmici da je sada pravo vrijeme za obilaženje trgovine dječjom opremom i odjećom 🙂 Sjetih se i ja toga konačno, ali i kako sam u prvoj i drugoj trudnoći počela sa traženjem i trgovinom već od 4 mjeseca. Ne znam ni što bih žurila kad nemam bez par sitnica da kupim – pelene (sve vrste), kozmetika i to je to, sve ostalo imam. Razmišljam i o platnenim, pamučnim pelenama ovog puta, da izbjegnemo jednogratne. Nijesam još prelomila, ali mi je ta ideja još od ranije bila primamljiva, nego sam zbog lošeg ili gotovo nikakvog izbora kod nas te vrste pelena, odustajala. Sad ih ima i u Donatorovim prodavnicama, a i nekoliko manufaktura iz regiona ih prodaje, i odlično izgledaju.

Evo mi se javlja babac dok kuckam, gura mi kompjuter, nogama. Kako smo se lijepo družili na posljedjem UZV. Lijepo se bio namjestio pa je doktorica gledala svaki, i najmanji detalj. Konstatovali smo da ima strašno dugačke prste na nogama, malo kosice, da sisa prst, da mu je arterija savršena, srčana pretkomora i komora odlične… Jeste da se lijepo vidjelo na onom ekranu, ali ja jedva čekam da mi to u direktnom kontaktu osmotrimo, barem to što se može viđeti. Ne uspijevam ni ovoga puta da zamislim lik koji ću ugledati nakon najmilijeg plača koji ću čuti nakon posljednjih: Još malo, još malo, evo ga evo ga, bravoooo. . Biće to iznenađenje kao i svaki put, i biću presrećna jer imam najljepšu bebu, za koju ću poslije dva dana i mnogo mnogo kanije pričati kako je u stvari bila jedna od ružnijih koje sam ikad vidjela 🙂

Dakle, jedan bebac me šutira iznutra dok sisa prst, a drugi sjedi pored mene takođe sisajući prst i rukom u mojoj kosi. Sami smo u dnevnoj sobi, i pored praznog trosjeda i fotelje, on se nabio uz mene na dvosjedu, dok gleda crtani. Majko, mazimo i Majko, imaš ti bebu, omiljene su mu rečenice u posljednje vrijeme.  Uživa on i zna da uživa dok grabi vrijeme samo njemu posvećeno, jer je vikend i sestra i brat su mu kod babe i đeda, koji su vjerovato preživjeli najmanje deset nervnih slomova. A kod nas mir i tišina.

Autor kalnedara upozorava trudnice u 25. sedmici na znakove prijevremenog porođaja kao što su preko pet kontrakcija u sat vremena, krvavi (svijetlo-crveni) vaginalni iscjedak, oticanje lica, ruku i prednjeg dijela potkoljenice, glavobolja, pritisak u gornjem dijelu stomaka, sijevanje pred očima, bolno, peckajuće mokrenje (ukazuje na moguću upalu mjehura, bubrega ili mokraćnog trakta), oštru ili dugotrajnu bol u stomaku, dugotrajno povraćanje, iznenadno curenje čiste vodene tečnosti iz vagine, tupu bol u krstima koja ne popušta ni nakon odmora, osjećaj tiskanja prema dolje u materici. Svaki put sam ovo čitala sa zebnjom, nadajući se da me neće zadesiti, a neđe dubotko u sebi znajući već odgovor, Ali ja ne bih bila ja da se malo ne istripujem. Na znakove preranog porođaja trudnice treba da paze sve do 34. odnosno 37. sedmice trudnoće. Nakon toga novorođenče postaje zrelo i sasvim sposobno za samostalan život.

Daleko li je nama ta 37. sedmica mada nam se zaista niđe ne žuri. Uživaćemo ovako lagano, ja u njemu više njego on u meni, dok maj ne dođe, a onda prelazimo u novu fazu naših odnosa, nadam se bez otvorenih pitanja.