Prvo ili drugo stanje – sedmica 20.

E što moram za praznike da pišem blog?! 🙂 A baš mi se odmara bar par dana, uželjela sam se ovog stanja »hvatanja zjala«. Mada imam krizne periode kad mi dosada dosadi pa me uhvati jurnjava po kući. Onda me Žmu sačeka sa pitanjem: Što je Kristina, opet kriziraš? 🙂 Zato imam ovu malu mrcinu u stomaku koja se baš primirila ove sedmice da sam se na momente znala zabrinuti. Ali se upostavilo da je u stvari nijesam mogla ni »čuti« od svoje prevelike aktivnosti.

Tako mi je i protekla cijela 20 sedmica trudnoće. Vrlo aktivno i baš onako kako svima protiče posljednja sedmica u godini kad niko ne zna kud udara i pokušava završtiti bezbroj obaveza. Neka sam se vala opučila samo da sam je ispratila više, predugo mi je trajala i previše je bila turbulentna za moj nervini sistem. Mada ću je se za koju godinu ipak sjećati samo po lijepim stvarima koje su mi se desile, kao i po krupnim odlukama koje sam u njoj donijela, a koje su unijele značajne promjene u moj život. Zamotuljak je ipak uspio da je značajno uljepša, i zato se dodatno radujem apokaliptičnoj 2012. i momentu kad ću ga ugledati. Onaj doslovce najčarobniji momenat koji sam tri puta doživjela u kojem me preplavi tolika količina sreće da bih mogla da eksplodiram, a onda krenu suze jer sve te emocije negdje moraju izaći. Čak mi se dešava da skoro svaki put zaplačem dok gledam na TV-u porođaj, izlažirani ili pravi u nekom od dokumenataraca.

Ali maj je još daleko, dalek nam je još taj put do čarobnog susreta, i za sada se zadovoljavamo ovim malim komuniciranjem kroz gurkanje, lupkanje, štucanje, maženje i pričanje. Bebe u stomaku sada već reaguju na dodir, i majke redovno mogu da osjećaju njihovo kretanje. Doktori savjetuju da se uživa u nježnim pokretima, jer će kroz nekoliko sedmica to postati pravi udarci, dostojni svakog boljeg fudbalera 🙂

Imam neki osjećaj da je bebi unutra već usko. Stomak mi je prilično osjetljiv, mnogo više nego bilo koji prethodni put. Pominjala sam taj čudni osjećaj, kao da mi struja prođe kroz određeni dio stomaka, vjerovatno kad bebcu postane usko i kad ga “pritisnem”. Ne znam jesam li postala toliko neobazriva pa je to razlog učestalosti ili je u pitanju nešto drugo, treće. Baš ću doktorku da pitam na sljedećem pregledu za 20-ak dana. Mada uhvatim sebe kako jurim i cimam se za ostatkom ekipe, u momentima kad ih ludilo uhvati. A to je njima svako malo. E ti me momenti uvjere u ova apokaliptična predviđanja u 2012. godni – za bancicu će sigurno ona biti kad im se pridruži još jedan član i dobiju pojačanje 🙂

Za sada bebac ima približno 25 cm, i težak je oko 300 grama (mada je nama UZV  pokazao prije desetak dana procjenu od 317 gr). Osim kose sada počinju rasti obrve i trepavice. Čitavo tijelo i lice još prekrivaju nježne dlačice (lanugo) koje kod većine beba otpadnu već prije porođaja. Djevojčicama se u ovoj sedmici počinje razvijati materica, a zatim dolazi na red još i vaginalni kanal.

Sad se već mogu pratiti faze budnosti i spavanja bebe može biti približno isti ritmu spavanja i budnosti koji će imati kao novorođenče. Plod je obično najživlji kada mi majke odmaramo – uveče. Čitam u kalenedaru trudnoće i da se u 20. sedmici stomačić vidno napinje, što je stvarno živa istina bar kod mene. Čini mi se da mi je stomak za sedam dana nevjerovatno porastao, a u to me uvjerava i teže zakopčavanje jakne ali i disanje s vremena na vrijeme. Unutrašnji organi, prije svega želudac, zbog rasta materice već su počeli da pritiskaju pluća, I taj osjećaj može potrajati dok se plod nekoliko sedmica prije porođaja ne spusti niže. A pravila nema kada se plod spušta u porođajni kanal,  iako se obično kod prve trudnoće to desi 4 – 6 sedmica prije porođaja, a kod sljedećih uglavnom ne jer porođaj višerotkinja teče drugačije.

Nikad mi kalendar trudnoće nije bio toliko vjerodostajan kao ovog puta. Gotovo sve što je u njenmu pisalo mene je snašlo:)  Za 20. sedmicu je karakteristično i rastezanje kože i svrab u donjem dijelu stomaka ili na grudima i nogama. Noge posebno, samo bih se češala, posebno nakon tuširanja i mackanja. I dalje se može osjećati zatezanje mišića i vezivnih tkiva koja drže bešiku, a tome se mogu pridružiti i bolovi u krstima i žgaravica. Ona me posebno muči. Počela su ona teža stanja da me hvataju, mada ne traju po cijeli dan, srećom, bar ne još.

Mogu se pojaviti i Braxton-Hicksove kontrakcije ali ih ja ove sedmice nijesam osjećala, možda zbog Gyniprala. To je bezbolno i neredovno zatezanje materice kojim se tijelo priprema na porođaj. Ove nepravilne kontrakcije su kratke, a suština  je da ne otvaraju grlić, što bi dovelo do početka porođaja. Ako se te kontrakcije slučajno počnu javljati u redovnim intervalima više od pola sata, tada se mora konsultovati doktor  jer mogu biti opasne.

Dakle, svi simpotmi 20. sedmice su me uglavnom snašli i sa svima sam se manje-više izborila uspješno. Jedino što u kalendaru nije pisalo je ludilo u glavi malo češće nego obično i talasi histerije koji izazivaju čudne poglede ukućana. Neki su na njih navikli jer su imali prilike dovoljno puta da me gledaju takvu, a nekima sam vjerovatno vrlo čudna.  Zato sada idem da “vadim” situaciju druženjem u prirodi i jurcanjem po igralištima,