Zanimljivi detalji iz života mene kao roditelja moja su nepresušna inspiracija. Događaji, opisani u mojim tekstovima, po mnogo čemu su prepoznatljivi drugim roditeljima, a opet različiti, osobeni, jedinstveni zbog obilja specifičnih detalja i okolnosti. Roditelji su uvijek na jedinstvenom zadatku.
Ne mogu preplivati rijeku za vas, ali biću tu da bodrim, ako posustanete da vam pružim ruku, da kao sada, dok ste djeca i dok plivamo stvarnim morem, odmorite na mojim leđima i u tom, mnogo zahtjevnijem imaginarnom moru.
Draga moja djeco,
Još ste mali, ali kroz glavu mi prolaze misli, kojima, kao i svaki roditelj, teško uspijevam da se otrgnem. Polazi mi, još uvijek, za rukom da vas zaštitim od svega što bi moglo da vam poremeti mir, ali svjesna sam, kako odrastate to će biti sve teže.
Ne želim da vas držim pod »staklenim zvonom«. Znam da vas, za vaše bolje, moram pustiti da vidite, upoznate, shvatite, prođete, pregurate, ustanete i osnažite. Ali, me plaši taj put. Više nego ovaj moj.
Ne mogu birati ljude kojima ćete biti okruženi, mada vjerovatno bih, na osnovu iskustva, napravila neki prihvatljiv izbor. Ali, prihvatljiv za koga?! Za mene i moje kriterijume?! To nije ono što vi želite. Time ništa nećete naučiti. Kroz par loših izbora uspjećete sami da valjano izaberete, a ja ću biti tu da vas pokušam naučiti šta je to valjano, a šta ne.
Predstoji dug i naporan put. Put kojim prolazi svaki čovjek. Ne mogu sklanjati prepreke pred vama, ali vam mogu pomagati da ih savladate. Učila sam od najbolje, od svoje majke. Trudiću se sve da primjenim, čak i one metode koje su mi nekada bile krajnje nerazumljive i kojima nijesam vidjela svrhu. Mnoge sam smatrala i neopravdanim, a sada uviđam njihovu punu važnost. Ne mogu preplivati rijeku za vas, ali biću tu da bodrim, ako posustanete da vam pružim ruku, da kao sada, dok ste djeca i dok plivamo stvarnim morem, odmorite na mojim leđima i u tom, mnogo zahtjevnijem imaginarnom moru.
Nekada i ja znam biti povrijeđena, ali ne boli me to, već saznanje da ćete se i vi u životu nekada tako osjećati. A, ja sam nemoćna da vas sačuvam od toga. U tim trenucima zagrljaj, riječi podrške, neće odagnati gorak osjećaj, ali će dodati još malo mekanog perja u ono gnijezdo koje već sada gradimo i u koje ćete moći da se ušuškate kada god imate potrebu, da vas svijet ranjive ne gleda, nego tu da prikupite snagu za nove bitke i pobjede.
Iskustvo vam ne mogu prenijeti, ali mogu stvoriti osjećaj da, sa kakvom bilo nelagodom da se suočite, imate oslonac, mjesto na kojem možete tražiti razumijevanje i crpiti snagu.
Volite druge, pružajte im i pokazujte ljubav, ali volite i sebe, jer bez toga ne možete naći ravnotežu, a bez ravnoteže u svemu, ni zadovoljstvo življenja.
Jesmo li mi zemlja u kojoj se na času i dalje sputava prevelika želja za isticanjem svog[...]
U teoriji uvijek govorimo „Samo neka je dijete živo i zdravo“. Praksa je nešto[...]
Nepoznavanje osjećaja postojanja i obaveze poštovanja granica, pogubno je za pojedinačne[...]
