Prvo ili drugo stanje – sedmica 15.

Mirovanje, strogo mirovanje, piše mi na kraju najnovijeg izvještaja doktorice, i uz to još 10-15 uzvičnika. Naredna tri dana nema ustajanja (ne baš bukvalno), naređenje izdato, još samo da bude primijenjeno. Mogla sam predvidjeti ovaj scenario, jer to kako funkcionišem posljednjih dana zaista bi teško bilo za podnijeti i nekome ko nije ni malčice trudan. Imam ja tu potrebu da sebi dokazujem da mogu neke stvari koje mi se poslije obiju o glavu.

I šta sad, sad se mora ležati jer se grlić skratio. Ustvari sam svo vrijeme imala kontrakcije, a nijesam ih ni osjećala. Doktorica kaže da nijesam ni morala da osjetim zatezanje, nego da mi je na njih ukazivao bol sličan menstrualnom koji sam osjećala s vremena na vrijeme.

Sve u svemu, rezultat u stvari mnogo gori nego da je pod ostao jedan dan neočišćen, prozori i prašina prebrisani, užina da je bila neka klasika nego filozofija i specijalni recepti…Realno je teško mirovati i ne umarati se kada imate troje djece, ali su se propratne i dodatne aktivnosti mogle barem malo smanjiti. Mada sada nema vraćanja, i moram se prilagođavati novoj situaciji, i zbog bebca primiriti i učiniti mu okruženje sigurnijim.

Terapija pojačana dodatno, mada sam mislila nema kud više – Utrogestana četiri puta po dva, a ako se ne poboljša situacija Ginipral, moja »omiljena« tableta, mada vjerovatno i svih trudnica koje su je ikad koristile. Prošli put mi je trebalo nekoliko dana da se psihički pripremim za korištenje Giniprala kada su mi objasnili šta sve ženu od njega snalazi – drhtanje ruku i lupanje srca. A meni sve diraj ali srce nikako, strašno mi je bitno da je ono zdravo, to su neke moji otkačeni tripovi. Još kad sam uz Ginipral dobila neki lijek za srce da zaustavi lupanje… plakala sam danima što to moram to da pijem, u kompletu. Na kraju nijesam imala nijedan od najavljenih simpotoma, a taj dodatni lijek nijesam nikad ni popila. Nekako sam bila našla model da pijem terapiju kada dobro stomak napunim, i sve je prolazilo OK.

Bebu danas naglavačke zatekosmo i đipa li đipa. Definitivno osjećam pokrete, sad sam već i sigurna. A baš sam danas kad pomenug naglavačke, imala seriju bespotrebno negativih misli o tome hoće li i ovog 4. puta sve proteći dobro kao i prethodna tri. Hoće li se beba okrenuti na vrijeme, hoće li biti potebe za carskim rezom jer možda krene zadnjicom (odakle mi ova ideja niko ne zna), kako će proteći porođaj, oću li opet sa epiduralom i doktorima hvatati po Kliničkom centru….Ali srećom sve to je kratko trajalo, jer sam negdje ranije još naučila da takve »napade« negativiteta zaustavim na vrijeme.

U trudoći inače imam te dodatne faze crnjaka, i strašno sam ponekad teška okolini, zna se kome najteža 🙂 ali se situacija poboljšava iz trudnoće u trudnoću. Što bi rekao Žmu, imam dr Jeckily and mr Hyde faze, i moram priznati da ima dana kad sa mnom nije baš lako izaći na kraj. Sad sve to pravdam hormonima, mada i sama znam da to uglavnom veze s tim nema. Ali nije da ne utiče. Zaista vremenom nekako oguglavam na sve ludosti trudnoće. U stvari se »čuvam« za postporođajno stanje, e tad sam najluđa.

Ni ovoga puta na pregled nijesam išla sama, princeza je bila samnom da gleda bebu i mnogo joj se svidjelo. Ona je inače sva srećna od prvog dana kada je čula da će dobiti brata ili sestru, i svaki dan pita: Majko, je li beba sad porasla 🙂  Kakva će to ekipa da bude, a tek za nekih deset godina, kad većina njih uđe u pubertet. Nikada nam neće biti dosadno to je jedino sigurno, mada nije ni sad, ni najmanje.

Baš sam se bila lijepo ponadala da će ova 15. sedmica proteći bez ijednog problema. Super sam se osjećala, mada se tako osjećam i sada, osim ako se izuzme po koje probadanje koje osjetim s vremena na vrijeme. Čudna su mi bila, i zbog toga vanredno završih kod doktrice. Iskoristih priliku i da se izmjerim, i shvatih da moram da »trpim« narednih 20 dana, do sljedećeg pregleda. Ni grama više ne bi trebalo da dobijem jer sam ispunila kvotu od ukupno dva kilograma do sredine decembra. Sad sam na 67 kilograma.

Čitam da mi srce radi punom snagom, jer mora da snabdije sa dovoljnom količinom kiseonika. U ovom periodu trudnoće srce pumpa čak 20% više krvi nego prije trudnoće. Na tome se neće zaustaviti. Krajem trudnoće moraće da pumpa čak 30 do 50% više krvi nego prije začeća.

Materica samo što nije premašila visinu kukova. U kalendaru su jedan dio posvetili i vaginalnom iscjetku koji je u trudnoći, i u mojoj svakoj, inače obilniji i potpuno je bezopasan ako je bijel, ne peče i ne zaudara. Nijesam imala tu “sreću” da se sretnem sa iscjetkom koji je obojen krvlju  i neobičnog je mirisa, a takav se mora odmah prijaviti doktoru. To se ponekada dešava nakon polnog odnosa ili zbog gljivične infekcije koja je u trudnoći i više nego uobičajena.

A za bebu kažu da joj je tijelo već prekriveno veoma tankim slojem kože tako da se pod njom mogu vidjeti baš sve žile. Tijelo prekriva lanugo, sloj nježnih dlačica koje će rasti sve do 26. sedmice trudnoće. Plod teži već 70 grama, a dugačak je oko 10 santimetara.

Razvili su se svi potrebi organi da bi se mogao odrediti pol djeteta, što smo mi i vidjeli, ali nećemo saopštavati 🙂 U kalendaru piše da ako doktori već kažu pol, ne treba to uzimati zdravo za gotovo, ne zato jer ne treba da se vjeruje stručnjacima, već zbog toga što se radi samo o zaključku na osnovu zapažanja ginekologa. Više puta se desi da na jednom pregledu kažu da je djevojčica, a na drugom da je dječak ili obratno. Ajde dobro, kad tako kažu, mada mislim da kod nas nema greške.

Zaključak je isti kao i početak – MIROVANJE narednh nekoliko dana, koje moram da smislim kako najbolje da iskoristim. Barem ću da pišem i pišem, a i čitam jer sam sada opet u fazi učenja, mada ne formalnog. Samo još da smislim kako da izbijem iz glave misao koja mi govori da će kuća ostati bez generalnog ćišćenja za vikend. Nijesam sigurna da neću smisliti neku tehniku neopterećujećeg obavljanja kućnih poslova 🙂