Kada krenu u školu, djeca često dobijaju savjet „Samo uči, trudi se i dobićeš peticu“. Ipak, šta kada pojedini učenici ne mogu da savladaju predviđeni školski program i ne postižu ocjene koje bi odgovarale njihovim sposobnostima? Stručnjaci ističu da se u tim slučajevima ne radi o lijenjosti i neinteligenciji, već ukazuju na postojanje poteškoća odnosno smetnji u učenju kod djece i kako one treba da se tretiraju.

Poteškoće u učenju mogu da otežavaju usvajanje osnovnih akademskih vještina kao što su čitanje, pisanje i matematičke radnje ili čak i onih složenijih kognitivnih poput organizacije, planiranja vremena, apstraktnog razmišljanja, dugoročnog i kratkoročnog pamćenja i pažnje. Iz tog razloga poteškoće u učenju mogu da ostave posljedice ne samo na akademski već i na društveni život pojedinca (odnos sa članovima porodice, prijateljima i kolegama na poslu).

Važno je da se na vrijeme otkrije da li dijete ima poteškoće u učenju i savladavanju gradiva, kako bi dobilo potrebnu pomoć i podršku, što dovodi do ne samo boljeg uspjeha u školi već i u životu.

Rani znaci upozorenja mogu da prođu neopaženo

Roditelji ne mogu da spriječe poteškoće u učenju kod svojih mališana, smatraju stručnjaci, jer su predispozicije za njihovu pojavu prisutne i prije rođenja djeteta (nasledni faktor) ili je fetus tokom trudnoće bio izložen toksinima kao što je olovo.

Znaci poteškoća u učenju mogu da se ispolje u predškolskom uzrastu, iako ih je u tom periodu lako previdjeti, s obzirom na to da djeca uče nove stvari tempom kojim njima odgovara i prolaze kroz različite faze razvoja. S druge strane, mnogi mališani s poteškoćama u učenju imaju problem s jednostavnim rimama i pjesmicama, brojanjem, prepoznavanjem slova i dana u nedjelji, izgovaranjem novih riječi i pamćenjem rutinskih, svakodnevnih radnji kao što je zakopčavanje jakne.

Roditelji moraju da se oslone na ono što im instinkt govori, jer svoju djecu poznaju bolje nego bilo ko drugi. Čim posumnjate da vaše dijete ima problem sa učenjem, porazgovarajte s njegovim nastavnikom i neka dijete obavi potrebno testiranje. Što se smetnja u učenju ranije identifikuje, to dijete može pre da dobije pomoć od strane škole ili dodatno angažovanog specijaliste.

Poteškoće u učenju nemaju nikakve veze sa inteligencijom

Djeca sa poteškoćama u učenju neopravdano su etiketirana kao glupa ili lijenja, iako su mnoga od njih zapravo natprosječno inteligentna. Kada dijete ima poteškoće u učenju, to znači da ono može da uči ali na drugačiji način, čemu moraju da se prilagode i nastavnici i roditelji kako bi dijete ostvarilo svoj potencijal i napredovalo.

Skenerski snimci mozga pokazuju da disleksična djeca uglavnom koriste desnu stranu mozga kada čitaju, umjesto levu, koja kontroliše sposobnost govora, čitanja i pisanja. Kada djeca dešifruju riječi, informacija mora duže da putuje (zdesna nalijevo) prije nego što mogu da je razumiju. To je delimično razlog zbog čega disleksični mališani sporije čitaju. Dijete koje pati od ovog poremećaja uglavnom zastaje prije nego što pročita riječ, ponavlja prvo slovo više puta, „sjecka“ višesložne riječi na slogove, odvojeno čita riječ po riječ i ne poštuje znake interpunkcije. Pojedina disleksična djeca mogu čak da „protrče“ kroz dugačke riječi ali se muče sa izgovaranjem kratkih kao što su „na“ ili „za“.

Razlike u načinu na koji mozak funkcioniše mogu da utiču na još jedan vid poteškoća u učenju poznat kao poremećaj slušnog procesuiranja (PSP). Ovaj poremećaj obuhvata skup simptoma koji se javljaju kod osoba urednog sluha, ali koje imaju poteškoće slušanja zbog načina na koji mozak obrađuje slušne informacije. Čak i najjednostavnije instrukcije ova djeca teško dešifruju, posebno kada učionica postane previše bučna.

Poteškoće u učenju utiču na život u učionici i van nje

Poteškoće u učenju ne nestaju nekom magijom kada školsko zvono oglasi kraj poslednjeg časa. Djeca koja čitav dan imaju poteškoće da isprate nastavu u školi mogu agresivno da se ponašaju kod kuće, budu nervozna ili da se povlače u sebe. Ukoliko ne uspijevaju da ostanu organizovana na času, isti problem će nastaviti da ih prati i kada prekorače kućni prag.

Djeci sa poteškoćama u učenju može da bude teško da zapamte svakodnevne radnje, kao što je vezivanje pertli. Zbog toga neki roditelji mališanima daju „uraditi“ listu za sledeće jutro koja obuhvata radnje koje većina djece izvršava automatski, poput „obuj se“, i to tako da dijete svaki put ponovi šta treba da uradi prije nego što izvede samu radnju. Lista je prikazana u vidu tabele tako da mališan može lakše da prati i sam uradi ono što se od njega traži.

Vaša očekivanja treba da budu realistična kada je riječ o stvarima koje za dijete predstavljaju izazov. Ipak, od djeteta možete više da očekujete ukoliko ono pokaže snagu i volju da se izbori s problemom. To je još jedan od načina da podstaknete njegovo samopouzdanje.

Djeca sa poteškoćama u učenju imaju svijetlu budućnost

Prirodno je da se roditelji osjećaju zabrinuto, iznervirano ili psihički klonulo kada se djetetu dijagnostikuje ovakav problem. Statistika u tom smislu sigurno ne ide u prilog: 20 odsto djece sa poremećajem u učenju napušta srednju školu, u poređenju sa osam odsto ostalih učenika, navodi američko Ministarstvo obrazovanja. Skoro polovina svih srednjoškolaca sa poteškoćama u učenju zaostaju tri razreda po znanju iz matematike i sposobnosti čitanja u odnosu na ostale vršnjake.

 

Poteškoća da se savlada gradivo iz određenog predmeta ne znači nužno da postoji neurološki zasnovan poremećaj u učenju. Dr Rita Ajhenštajn, pedijatrijski neuropsiholog, objašnjava kako ove dvije stvari mogu da se razlikuju:

Vjerovatno se ne radi o poteškoćama u učenju ukoliko…

Vašem djetetu je dobro išlo u školi. Razvod, porodični problemi, smrtni slučaj u porodici, maltretiranje od strane vršnjaka ili privikavanje na novu školu mogu da prouzrokuju da inače dobar đak odjednom počne da popušta u školi.
Kod vašeg djeteta su vidljive prednosti kratkoročne pomoći. Dodatna podrška od strane nastavnika ili nedjeljni sastanci s mentorom pomažu mnogim mališanima da se izbore s najvećim izazovima.
Vaše dijete može da prati složene instrukcije. Iako djeca s vremena na vrijeme nešto zaborave, uglavnom znaju šta da rade kada im roditelji ili edukatori to kažu ili pokažu.

Vjerovatno se radi o poteškoćama u učenju ako…

Vaše dijete ima problem sa radom na času od prvog dana. Dijete sa poteškoćama u učenju ima problem da savlada ključne akademske vještine, od razumijevanja pročitanog do rješavanja zadatka iz matematike.
Vašem djetetu ne pomaže rad s mentorom. Ovakvoj djeci su potrebne češće sesije s posebno obučenim nastavnicima i efikasnije metode učenja da ostanu na dobrom putu.
Vaše dijete se ne snalazi s nizom instrukcija. Djeci je teško da zapamte sve korake kako bi ispratila uputstva.

Kako pomoći djetetu sa poteškoćama u učenju

Prije svega je važno da se djetetu omogući da savlada školski program koji odgovara njegovim sposobnostima i mogućnostima, na osnovu individualnog obrazovnog plana koji se u takvim slučajevima sastavlja pojedinačno za svakog učenika. Ukoliko učenik ima poteškoće u učenju, onda se uz posebnu pomoć stručnjaka sprovode vježbe koje bi ublažile poteškoće ili pomoću kojih bi na drugačiji način usvojio potrebnu vještinu. Takođe, ocjenjivanje znanja u školi treba da se prilagodi djetetu bez kažnjavanja za ono što ne može. U slučaju nedovoljne motivacije, učenicima treba ponuditi zanimljivije, zabavnije načine učenja, više ih nagrađivati i pohvaliti njihova postignuća.

Uz intervenciju, većina djece sa poteškoćama u učenju postiže uspjehe, pozitivne pomake u društvenim odnosima i stiče bolje mišljenje o sebi. Kada se uoči da dijete ima problem, važna je timska obrada i utvrđivanje individualnih potreba djeteta. U današnje vrijeme u mnogim školama sa nastavnicima sarađuju i defektolozi, psiholozi, pedagozi i logopedi, koji osmišljavaju metode kako da se djetetu pomogne da funkcioniše na najbolji način uprkos nekoj od poteškoća koje ima, dok se po potrebi učenik šalje na dodatna testiranja i procjene sposobnosti izvan škole.

Izvor: Fondacija Novak Đoković