PIŠE: Darija, Mama blog

U susret praznicima, nemoguće je zaobići mnoštvo reklama koje prikazuju porodični ambijent, u čijem centru se nalazi dijete sa poklonima u rukama.

Odmah na početku moram reći – ja volim poklone. Male, velike, skupe, jeftine, sa povodom ili bez, a najviše one koji su proizvod pažljivog promišljanja i u koje je uloženo vrijeme i trud. Sebe smatram osobom koja zaista zna da se raduje iznenađenju. Mislim da nema ništa loše u tome da povremeno djetetu damo neki dobro osmišljeni poklon i na taj način mu pokažemo pažnju i ljubav. Ali ono o čemu želim da pišem je pitanje kuda nas vodi sva ova praznična euforija, da li smo izgubili osjećaj u vezi sa time što je suština praznika i čemu učimo i ne učimo djecu, kada u prvi plan svakog slavlja stavljamo  poklone (čitaj: mnogo poklona).

O tome koji su sve razlozi zbog kojih poslednjih godina roditelji djeci kupuju sve više, sve većih i skupljih poklona, mogao bi se pisati poseban tekst. Ponekad je u pitanju krivica zbog toga što sa djecom ne provodimo dovoljno vremena i imamo osjećaj zadovoljstva što smo našli način da im pokažemo pažnju i ljubav, ponekad jer smo srećni što možemo da im pružimo ono što mi nismo imali, a nekad može biti da jednostavno uživamo posmatrajući kako oči našeg djeteta sjaje dok cijepa papir i iščekuje. Bilo kako bilo, jedno je sigurno: od trenda poklanjanja sve više, većih i boljih poklona dobrobiti ima samo industrija igračaka, ali mi i naša djeca ne.

Nedavno sprovedeno istraživanje na djeci predškolskog uzrasta pokazalo je da djeca koja su dobijala manje poklona su se sa njima igrala duže, što im je omogućilo da bolje razvijaju pažnju i da se igraju na kreativniji način od djece koja su istim povodima dobijala više igračaka. Ova druga grupa je uglavnom brzo postajala nezainteresovana za bilo koju od tih stvari, manje pažljivo se prema njima odnosila, pažnja im je kraće trajala, a igra je bila manje kreativna. Ukratko, u istraživanju se zaključuje da manje igračaka doprinosi razvoju djeteta i zdravijoj igri.

Nije novost ako kažem da ljudski um ima tendenciju da uvijek želi još, bez obzira na to koliko ima. Djeci bi trebalo da pomognemo da nauče kako da kontrolišu takve impulse i da ih usmjerimo prema onome što će ih zaista ispuniti, a iskustvo pokazuje da je ono što nas uistinu ispunjava osjećaj povezanosti, kreativnost, zahvalnost i osjećaj smisla.

Kada naviknemo djecu da dobijaju puno stvari često, to im postaje normalno i postaju manje svjesni vrijednosti koju ta stvar ima. Kada nismo svjesni vrijednosti koju neka stvar ima, manje smo na njoj zahvalni, a manjak zahvalnosti uglavnom vodi manjem osjećaju zadovoljstva. Jednostavno rečeno: viškom poklona djecu činimo manje zadovoljnom. A to je upravo suprotno od onoga što želimo, zar ne?

Poznajem roditelje koji često idu daleko preko svojih finansijskih mogućnosti da bi djetetu kupili igračku koju želi. Ako mene pitate, osim što je suludo, ovakvo ponašanje uči djecu pogrešnim vrijednostima.

Sigurna sam da svi imamo u iskustvu primjere stvari/okolnosti na koje smo navikli, pa ih ne primjećujemo kao nešto posebno. Recimo, vrijednosti koju more ima za mene postala sam svjesna tek nakon što sam se preselila u grad koji nije na obali. Bila sam svjesna da volim more i tada, ali bilo je tu, svakoga dana, podrazumijevalo mi se, pa nisam zastajala često da osjetim miris vazduha i oslušnem talase. Sada kada samo povremeno imam priliku to da uradim, nikada je ne propustim i mnogo više uživam. Shvatate, zar ne?

Ali da se vratimo na poklone i slavlja. Ako vaše dijete ubrzo nakon otvaranja poklona izgleda nezadovoljno, onda je vrijeme da preispitate porodične navike kada je o poklanjanju riječ.

Dobra vijest je da i ako smanjimo broj stvari koje ćemo kupiti djeci, i dalje imamo na raspolaganju mnoštvo načina pomoću kojih im možemo praznike učiniti čarobnim.

Za početak, uključite ih u sve pripreme. Od ukrašavanja prostora, pripreme jela do odabira ili pravljenja poklona za drage ljude. Neka praznici budu dodatan povod za kreativnu igru i zajedničko vrijeme: možete napravititi čestitke ili poklone, pisati pisma članovima porodice, kupljene poklone zajedno pakovati i ukrašavati i sl.  Meni se sviđa ideja da napravimo listu stvari na kojima smo zahvalni u prethodnoj godini. Opcija je mnogo, ali suština je uvijek ista: toplina porodičnog doma, naše istinsko prisustvo, puno smijeha i više pozitivnih iskustava je ono što je oduvijek ispunjavalo ljudski rod. Neka to bude naš najveći poklon djeci ovoga puta.