Da li ste znali da je mozak bebe u suštini sadrži sve moždane ćelije koje će biti potrebne za učenje tokom njihovog životnog vijeka?

Pored ove informacije dobro je znati da je mozak novorođenčeta trećina veličine jednog odraslog čovjeka, ali ima sve mehanizme koji su mu potrebni da se razvije govor, jezik, ravnotežu, koordinaciju, izvršne funkcioncije i senzornu obradu podataka. Mozak novorođenčeta se razvija nevjerovatnom brzinom, tokom prvih šest mjeseci života razvoj je fokusiran na razvoj motoričkih sposobnosti i čulnu obradu kako bi se razvilo funkcionisanje naših pet čula (sluha, ukusa, vida, mirisa i dodira). Sve ove sposbnosti su baza za dalje učenje, odnosno priprema mozga za složenije učenje.

Mozak po rođenju ne zna automatski kako da tijelu pošalje informaciju da sjedne, podigne nešto ili da krene da čita, to se ne može naučiti u jednom danu. Proces učenja se odvija po nivoima (slojevima), vještine i sposobnosti se nadograđuju jedna na drugu iz dana u dan, obradom i prikupljanjem pomoću senzornih iskustava, motornog planiranja i kognitivnog razvoja.

Sam mozak je kompleksna struktura neurona, krvnih sudova i sinapsi koje su kako dijete raste ukoliko se stimulišu u stalnom porastu. U mozgu postoji hijerarhija, koja se sastoji iz 4 nivoa koji međusobno sarađuju i tako kontrolišu vještine koje su potrebne za život.

4 nivoa – hijerarhija moždanih struktura

Ova četiri nivoa imaju funkciju u učenju, čulnoj (senzornoj) integraciji i emocionalnom stanju djeteta i obuhvataju:

• Veliki mozak – je najveća moždana struktura i odgovoran je motoričke sposobnosti, proces razmišljanja, zaključivanja i senzorni input. Podijeljen je u 4 režnja (potiljačni, temporalni, parijentalni i frontalni) koji su odgovorni za različite djelove učenja, odnosno svaki od režnjeva je zadužen za više (frontalni režanj) ili niže (potiljačni, temporalni, parijentalni) funkcije mozga.
• Mali mozak – je najvažniji dio mozga kada je u pitanju pomoć da se dijete razvija i da uči. Koje informacije mali mozak prima mogu uticati na to da li dijete obraća pažnju na času, prepisuje bilješke sa table, sjedi mirno. Mali mozak je zadužen za veliki dio proprioceptivnog sistema (kretanje, položaj tijela u prostoru), balans, koordinaciju, pažnju i ritam.
• Limbički sistem – ovaj sistem obuhvata mnoge moždane strukture: amigdalu, hipokampus, talamus, hipotalamus, bazalne ganglije i cingularni girus. Svaki od ovih struktura igra važnu ulogu u upravljanju emocija, reakcijama, pa čak i stvaranje memorijskih puteva. Limbički sistem je centralna stanica za emocije i nalazi se u temporalnom režnju.
• Moždano stablo – ovaj dio mozga povezan je sa kičmenom moždinom i prima informacije iz kičmene moždine. Moždano stablo kontroliše osnovne životine funkcije preživljavanja poput broja otkucaja srca, disanje, spavanje, varenje hrane i održavanje svijest. Smatra se da je najniži, najprimitivniji dio mozga.

Zašto je važno da se razviju niže moždane funkcije?

Po rođenju, aktivni dio mozga je moždano stablo. U toku prvih šest mjeseci više regije mozga, uključujući i mali mozak, počinju da razvijaju kontrolu kretanja i da šire motoričke sposbnosti (puzanje, hodanje, dizanje glave).

Jedan od zadataka ranog djetinjstva je da se izgrade nervne veze u mozgu tako da se povežu  “tačke učenja” (Goddard Blythe, 2005). Na primjer, ako je dijete preskače razvojne prekretnice ili kasni u razvoju, to može biti razlog zašto se javljaju teškoće u učenju. Veze između nižih i viših funkcija mozga su bitne, a još važnije je da su formirane veze između leve i desne hemisfere mozga. To je razlog zašto je važano stimulisati prelazak srednje (medijalne) linije tela.

Kako bi dijete moglo da nauči da govori, čita, piše, kritički misli potrebno je da se razviju niže funkcije mozga koje su zadužene za kontrolu automatskih pokreta, emocija i impulsa za preživljavanje. Takođe potrebno je da “ispravna” upotreba nižih sistema koji su zadužena za senzornu (čulnu) stimulaciju, motoričke vještine, vizuelnu i vestbularnu percepciju, kao i propriocepciju (balans i pokret tijela u prostoru), a uz sve ovo jako je važno i pozitivno emocionalno iskustvo. Sve ovo direktno utiče na pažnju, ponašanje i socijalne vještine djeteta.

Bitan period za razvoj nižih funkcija jeste od rođena od 3,5 godine života, J.Pijaže ovaj period opisuje kao period senzomotornog razvoja. Tokom ovog perioda mali mozak je zadužen za sve pokrete djeteta, kao i za balans i koordinaciju. Ove vještine se razvijaju kroz niz različitih motornih pokreta kao što su šutiranje lopte, bacanje i podizanje nekog predmeta, ređanje kocki, sviranje instrumenata. Svi ovi pokreti i stimulisi grade neuronske veze koje su kasnije bitne za učenje viših funkcija.

Npr. Ukoliko se dijete stalno vrpolji, žvaće olovke, ometa ga buka, to znači da nema dovoljno stimulisan tj. razvijen senzorni, vestibularni, vizuelni i proprioceptivni sistem, pa samim tim doživljava neke od teškoća u učenju. Kako bi se ovaj problem riješio potrebno je da se poboljšaju niže funkcije mozga i da se automatizuju prije nego što se krene sa stimulacijom viših nivoa (čitanje, pisanje, rješavanje matematičkih problema,…)

Svaki korak na ljestvici razvoja mora uključiti neurološku spremnost djeteta. Jako je važno zapamtiti da se ona se razvija drugačije kod svakog djeteta, da je individualna.