PIŠE: Mirjana Popović

Kruži legenda da se reditelj Pedro Almodovar nedavno izgubio na putu prema Kanu, gdje je ove godine predsjednik žirija na jubilarnom izdanju najglamuroznijeg filmskog festivala. Kako izgubio? Lako. Avion mu je greškom, umjesto na francusku rivijeru, sletio ispred Dvorca Petrovića na Kruševcu. Jadni pilot je spustio avion na pogrešno mjesto pobrkavši sjaj i raskoš velikih zvijezda sa kanskog tepiha sa glamurom naših (polu)maturanata.

Mislite da je poređenje Kanskog filmskog festivala sa održavanjem polumaturskih i maturskih večeri neumjesno? Naravno da jeste, ali zato što naša djeca nijesu pokazala da imaju dovoljno ukusa da iznesu glamur koji su, makar naizgled, probali da iskopiraju.

Pad u zaborav

Činjenica je da naši tinejdžeri odlaze na polumaturske i maturske večeri sa ambicijom da se provedu upravo kao bogati i slavni, a njihovi roditelji ne pitaju koliko košta da bi se stvorila ta iluzija. Šta ovo govori o našem sistemu vrijednosti i prioritetima?

Nije sporno prenaglašavanje glamurozne strane svečanosti. Svako voli i bitno mu je da izgleda lijepo. Problematično je to što se tom glamuru toliko robuje da je ono osnovno, zbog čega su djeca tu, palo u zaborav. Roditelji iz daleko bogatijih zemalja sigurno ne odvajaju toliki novac da bi im djeca izgledala kao pripadnici džet-seta. To radimo samo mi. Brukati se nećemo, pa ćemo se za hljeb snaći.

Specijalni efekti

Odlazak na (polu)matursku svečanost više nije samo pitanje skupe garderobe, već i„prateći specijalni efekti“ koji od tatinih ćerki i sinova čine nobles za jednu noć. Na primjer, luksuzni auto koji dovozi cijelu familiju ili iznajmljivanje profesionalnog fotografa, nerijetko i dronova, da se zabilježi momenat kada mezimče ulazi u svijet odraslih. Kreira se spektakl koji liči na estradu. Festival kičatokom kog mladižele da ih generacija upamti u najsjajnijem izdanju.

Sliku kvare samo rođaci, koji dođu da isprate djecu u trenerkama i papučama, sa malo nabacanog karmina i spljoštenom frizurom, kvareći glamur-momenat. Samo je pitanje dana kada će djeca početi da im zabranjuju da se pojave na njihovim proslavama zato što ne ispunjavaju „kriterijume“ da stanu ispred profi-objektiva.

U cijelom ovom procesu, forma je potisnula suštinu.Ko je za to kriv? Možda zvuči surovo, ali budite sigurni da su glavni krivci roditelji, odnosno savremeno društvo i pretjerano popustljivo vaspitanje koje dovodi do toga da je sve više razmažene djece.

Nadređeni i djeca

Umjesto da tokom djetinjstva roditelj bude „nadređeni“ djetetu, nerijetko imamo obrnutu situaciju. Klincem upravljaju njegove želje, dijete upravlja mamom, majka manipuliše tatom – ili obrnuto. I to sve zbog toga što nove metode vaspitavanja nalažu da se djeci pruža samo ljubav i nikako disciplina, zato što „čvrsta ruka“ zapravo traumatizuje njihovo čedo. Pa super. Kad im to čedo sjutra ljašti šamarčinu, biće kasno za otrežnjenje.

Ovakvim vaspitavanjem roditelji potvrđuju djeci da je važnije kako izgledaju nego kako se ponašaju. Šta je u pitanju – takmičarski nagon, opsesija usrećivanjem djece, konzumerizam kome i sami podliježu ili kompleksi iz mladosti? Što god da je, loše je.

Srećom, nijesu svi roditelji takvi. Ima još mama i tata koji odbijaju da se povinuju diktatu vremena. Ne „kupuju“ ćerkama nove grudi i sinovima bijesna kola samo zbog toga što svi to rade. Imaju jasan stav i odgajaju djecu koja dijele slične vrijednosti. Njihov „must have“ nijesu krpice i prestiž, već formiranje djetetovog karaktera, a grudi jednog dana, ako misli da treba, može i sama da kupi. Tako makar legenda kaže.

Izvor: Portal Analitika