Dijagnostički kriterijumi koje lijekari koriste da bi utvrdili ima li dijete streptokoknu upalu grla, odnosno streptokokni faringitis, ne moraju biti tačni, zaključak je studije objavljene u stručnom časopisu Canadian Medical Association Journal. Klinički kriterijumi koji uključuju simptome i znakove bolesti stvoreni su da bi se lijekarima pomoglo što tačnije odrediti pacijente niskog rizika, koje ne treba podvrgavati pretragama niti im trebaju propisivati antibiotike i one visokog rizika, za koje se bez testiranja može utvrditi da su im antibiotici potrebni.

Naime, 30 do 40 posto upala grla kod djece uzrokovano je streptokokom grupe A, koji se liječi antibioticima, dok preostali dio čine virusne infekcije za koje se antibiotici ne bi trebalo propisivati. S obzirom da se simptomi virusne i bakterijske infekcije znaju preklapati, kliničke smjernice uglavnom daju preporuku da se prije određivanja terapije uradi mikrobiološko ispitivanje tzv. brzi antigenski test ili kultura brisa grla, što onda omogućava i ispravno liječenje. Tako bi se prema evropskim smjernicama sva djeca kod koje postoji sumnja u streptokokni faringitis trebala podvrgnuti antigen testu (koji je inače nešto slabije osjetljivosti od kulture grla), dok se u Sjevernoj Americi preporučuje selektivno testiranje.

Dr. Jermie Cohen s kolegama iz Istraživačkog centra za epidemiologiju na pariškoj Sorboni, u istraživanju koje je obuhvatilo 17 pedijatara i 676 djece prosječnog uzrasta od šest godina, testirao je vjerodostojnost trenutno najčešće korištenih kriterija za utvrđivanje streptokoknog faringitisa, a to su – natečeni limfni čvorovi, groznica, uzrast djeteta, otečenost krajnika i prisutnost gnojnih naslaga. Rezultati su pokazali da se ni jedan od njih nije pokazao sasvim tačnim pa je zato dr. Cohen zaključio da se ljekari ne bi trebalo oslanjati na postojeće dijagnostičke kriterijume prilikom utvrđivanja streptokokne upale grla kod djece, piše u saopštenju za medije kanadskog časopisa.

Izvor: MamaTataiJa