PIŠE: Dragana Filipović, diplomirani defektolog – logoped

Ovaj članak je namijenjen svim roditeljima koji primjećuju da je njihovo dijete često ljuto, agresivno ili plačljivo ukoliko ne postigne željeni cilj koji smatra u tom trenutku važnim. Nekada dijete reaguje burno samo zato što ne uspijeva da riješi slagalicu, nacrta neku figuru ili dobije još jednu porciju kolača.

Iskustvo u radu sa djecom sa govornim poteškoćama nas je naučilo da se sa ovim problemima najčešće susrijeću roditelji djece koja pokazuju znake hiperaktivnosti i slabe pažnje, kao i roditelji djece koja mucaju.

Frustriranost ili osujećenost je osjećanje nemoći osobe da zadovolji neku svoju potrebu ili želju koju smatra vema važnom. Neke osobe imaju veći prag tolerancije na frustraciju, te lakše podnose neuspjehe, dok druge teško podnose i najmanje neuspjehe. Odrasli se najčešće nose sa frustracijama tako što tragaju za racionalnim i logičnim rješenjima problema. Neki su uspješniji u ovome od drugih, koji se kao i djeca ljute, prebacuju odgovornost na druge ili postaju agresivni. Ukoliko se ne tretira nizak nivo tolerancije na frustraciju djeca mogu postati anksiozna, nesigurna ili mogu razviti nerealne strahove što direktno utiče na ljihov menalni razvoj.

Kako povećati prag tolerancije na frustraciju kod vašeg djeteta?

Postavite kratkoročne ciljeve

Postavljajući kratkoročne ciljeve koji se mogu postići u kratkom vremenskom periodu pomažete djetetu da održi pažnju i fokus. Posmatrajte svoje dijete kako biste uočili u kom momentu gubi interesovanje, počinje da se dosađuje, postaje isfrustrirano i nefokusirano. U ovom trenutku postavite cilj koji neće zahtjevati od djeteta da se još dugo zadrži na istoj aktivnosti (minut ili dva u zavisnosti od uzrasta). Cilj ove vježbe je da treniramo djetetovu toleranciju na frustraciju, a da u isto vrijeme ne postavljamo visoke zahtjeve pred djetetom.

Nagradite trud

Nagradite dijete uvijek kada uloži dodatan trud kako bi postiglo željeni cilj. Radije pohvalite i nagradite trud koji dijete ulaže kako bi postiglo cilj nego uspjeh kao takav. Kada hvalite dijete uvijek objasnite i dodatno naglasite koliko je ono uložilo truda i bilo vriedno radeći na nečemu i kako se trud isplatio. Ukoliko uspijete da razvijete kod djeteta ponos i zadovoljstvo zbog truda i rada koje je uložilo kako bi postiglo neki cilj nivo frustracije će se drastično smanjiti. Ovo je važno jer se dijete neće osjećati loše kada ne postigne željeni cilj.

Razgovarajte

Vrlo često će se desiti da dijete očekuje da neko drugi riješi njihov “problem”. Nemojte upadati u zamku sažaljenja i dozvoliti da manipuliše vašim osjećanjima. Pitajte ga kako se osjeća, pustite ga da se isplače, zagrlite ga i porazgovarajte o problemu, te pokušajte da zajedno dođete do rješenja. Nakon razgovora pustite dijete da samo riješi problem. Ukoliko se stvari zakomplikuju uvijek dajte djetetu oduška. Pustite ga da se igra, da izađe u park sa drugarima ili pogleda crtani film. Međutim, ostanite dosledni i zahtjevajte da dovrši započeti posao.

Pauzirajte

Napravite pauzu kada djetetu neka aktivnost ne ide za rukom te isfrustrirarnost i uznemirenost rastu kod djeteta. Nakon par minuta rada predložite djetetu da ustane i prošeta kako bi se tenzija smanjila.

“Ne ljuti se čovječe”

Igre kao što su “ne ljuti se čovječe”, “monopol” i njima slične su najbolje sredstvo za treniranje tolerancije na frustraciju. Ove igre su dobre jer se dijete uči strpljenju dok čeka svoj red, sjedi mirno i fokusirano je, takođe ono se nosi sa pobjedama i porazima, te pomjera granice tolerancije na frustraciju.

Izvor: Ringeraja.rs