Svako ko je roditelj zna koliko prelijepih emocija nosi takvo iskustvo. Od dolaska djeteta na svijet, pored neizmjerne sreće i radosti, kod mnogih mladih majki i očeva istovremeno se javlja i osjećaj velike odgovornosti i obaveze da to malo, tek rođeno biće izvedu na pravi put. Ipak, bez obzira na najbolje namjere, ponekad intenzivna želja da zaštitite svoje dijete od svijeta koji ga okružuje može da stvori problem vama, vašem mališanu i vašem međusobnom odnosu.

Većina ljudi koji su prvi put postali roditelji ne razmišlja o tome da brigu o svojoj bebi prepusti drugoj osobi, bez obzira na to koliko bi im, recimo, dobro došlo malo više sna. Misao da se razdvoje od mališana makar nakratko dovoljna je probudi njihov strah i osjećaj krivice.

Naravno da sam bila ubijeđena da niko drugi ne bi mogao da se brine o mojoj ćerkici bolje od mene. Ako bih zatekla sebe da maštam o tome kako natenane uživam u toploj kupki, istog časa bih osjetila ogromnu grižu savjesti. Kako mogu da mislim na sebe pored Eme, koja mi je najvažnija u životu? Kaže jedna mama.

Ova majka prisjeća se kako je iscrpljenost natjerala da uvidi da joj je potrebno neko vrijeme koje će posvetiti samo sebi.

Kada sam došla do faze u kojoj sam bila toliko umorna da nisam mogla normalno da funkcionišem zato što je Ema od rođenja bila stalno sa mnom, shvatila sam da svom djetetu u takvom stanju vjerovatno činim više štete nego koristi. Takođe sam postala svjesna toga da mi je odmor očajnički potreban, ne odmor od djeteta već od materinstva.

Ova majka je konačno pozvala svoju majku da pričuva Emu kako bi se naspavala. U početku je čak i za nju bio veliki izazov da ne bude u istoj prostoriji sa malenom. Ipak, vremenom je mogla da izađe iz kuće dok je dijete čuvala baka.

Ono što je ova majka osjetila bio je roditeljski strah od razdvajanja. Anksioznost zbog razdvajanja obično se razmatra u kontekstu mališana. Djeca takav strah razvijaju od trenutka kada mame i tate pokušaju da ih ostave sa nekom drugom osobom. Ipak, tokom procesa prilagođavanja na novo lice anksioznost kod djece brzo pada u zaborav, dok roditelje nastavlja da progoni. Strah roditelja zbog razdvajanja predstavlja neprijatno emocionalno stanje koje karakteriše zabrinutost, griža savjesti i tuga, a koje najčešće doživljavaju majke tokom kratkog perioda odvojenosti od svog djeteta.

Iako je normalno da roditelji malog djeteta osjećaju anksioznost zbog međusobne razdvojenosti, pretjerani strah može da bude štetan po njihovo mentalno zdravlje i negativno se odrazi na njihovo ponašanje i dječji razvoj. Jedna studija je pokazala da su majke osjećale veliku zabrinutost zbog razdvajanja kada su njihova djeca patila od grčeva ili nekih drugih zdravstvenih tegoba. Šta roditelj treba da uradi ako mu je potrebno malo vremena za sebe, a prosto ne može da se odvoji od mališana?

Sljedeći savjeti mogu da vam pomognu da se izborite sa svojim strahom od razdvajanja:

Prihvatite razdvajanje kao nešto normalno

Za vaše mentalno zdravlje i razvoj vašeg djeteta važno je da nastavite sa svojim životom. Posjetite frizera, otiđite na ručak sa prijateljicom ili na „sastanak“ sa suprugom. Kada se prvi put razdvajate od bebe, isprobajte neku kraću opciju, kao što je šetnja do obližnjeg parka ili odlazak u prodavnicu. Umanjite svoju anksioznost tako što ćete svom djetetu obezbijediti konzistentnu, pouzdanu brigu i negu dok ste odsutni.

Postepeno uvodite novu osobu koja će se brinuti o djetetu

Neophodno je da vaše dijete upozna osobu koja će ga čuvati, kao i da želi da provodi vrijeme sa njom, bez obzira da li se radi o dadilji koju ste angažovali ili članu vaše porodice, odnosno prijatelju. U dogovorima oko čuvanja mališana trebalo bi da postoji određeni kontinuitet – trudite se da o djetetu svaki put brine ista osoba, koju poznajete i sa kojom ste zadovoljni.

Dadilju takođe možete da zamolite da se pridržava određenog rasporeda kako se ne bi osjećali potpuno isključeno. Naglasite joj da vas obavezno pozove ako je nešto važno u pitanju. Ipak, takvi pozivi ne treba da postanu previše učestali jer će na taj način vaša anksioznost sve više rasti, umjesto da se smanjuje.

Izborite se sa svojim emocijama pri rastanku

Pozdravite se sa detetom i ne osvrćite se. Izbegnite duge, emotivne rastanke – tako ćete ne samo uznemiriti dete već i sebe i svi izgledi da ćete provesti ugodno vreme van kuće ubrzo će nestati.

Mališan nikako ne smije da primijeti kako se stvarno osjećate. Od njega ne možete da očekujete da uživa u igri i raznim drugim aktivnostima kada niste zajedno ako ne možete da obuzdate suze pred njim prilikom rastanka.

Neka vas više ne muči osjećaj krivice

Šta god da odlučite da radite sa svojim vremenom, učinite to bez griže savjesti, jer znate da o vašem djetetu brine neko koga poznajete i kome vjerujete. Sjetite se da imate pravo da sebi date malo oduška, odnosno da vam je potrebno vrijeme da „ponovo napunite baterije“, kao i da ćete poslije toga samo biti još bolji roditelj svom mališanu.

Izvor: Fondacija Novak Đoković