PIŠE: Malka Ahmed, Huffingtonpost 

Bol nakon gubitka djeteta je posebna bol. To je gubitak koji se još u velikoj mjeri smatra tabu temom i kada neko doživi tragičan gubitak djeteta postoji veoma mali broj društvenih normi koje mogu voditi porodicu i prijatelje kada se njihovi voljeni nađu na putu nedokučivog gubitka. Izgubila sam ćerku prije godinu ipo, a i dalje smatram da je moj bol još nov i svjež. Ali svaki put kada se sretnem sa prijateljima ili porodicom, iznenadi me njihova reakcija na moj bol. Zato sam sastavila spisak šest stvari koje želim da ljudi znaju o bolu nakon gubitka djeteta:

Jedan: Tuga i ljubav su jedno te isto

Molim te, nemoj da misliš da nešto nije u redu sa mnom i da trebam da prebolim gubitak djeteta ako poslije toliko vremena još tugujem za njim. Ja duboko patim zbog gubitka djeteta zato što ga volim neizmjerno. Ljubav nikada ne umire, pa samim tim neće ni tuga.

Dva: Nikada neću preboljeti.

Možda izgleda kao da sam se napokon vratila svom životu, možda čak  planiram još djece ili sam započela novu karijeru, ali moje dijete i trauma gubitka je uvijek korak iza mene. Suze su se možda osušile i možda mogu da izgovorim ime svog djeteta, a da pri tom ne zaplačem, ali znaj da se nikada, ali nikada neću pomiriti sa činjenicom da ga nema.

Tri: Tišina je zaglušujuća.

Znam da je sigurno veoma teško i zbunjujuće znati šta reći nekome ko je izgubio dijete. Znam koliko ti je neprijatno i nepojmivo, ali molim te znaj da je lakše oprostiti pogrešno iskazana osjećanja nego ćutanje. Moj svijet je zauvijek srušen i jedno prosto “Žao mi je” bi pomoglo.

Četiri: Moje dijete je nezamjenljivo.

Nije bitno kada se gubitak desio, da li je to bio rani pobačaj ili sam imala šansu da provedem nekoliko momenata sa njim prije nego što je umrlo. Bebe nisu zamjenljive i bilo koje dijete rođeno nakon gubitka nije zamjena.

Pet: Uvjek ću živeti u paralelnom univerzumu.

Bez obzira na to koliko je vremena prošlo, prilikom važnih praznika ili važnih događaja, moj um će se povući u drugi univerzum gdje će moje dijete biti živo. Ja ću izračunavati koliko bi godina trebao da ima i kako bi izgledao. Cijeli ovaj univerzum je nešto što čuvam samo za sebe, pa ako me nađeš da sam se povukla tokom nekog bitnog dana, znaj da sam u sopstvenom univerzumu koji dijelim sa mojim djetetom i svojom maštom. To je onako kako će nadalje stvari izgledati.

Šest: Ja sam se zauvjek promjenila.

Dan kada sam izgubila dijete je dan kada sam izgubila veliki dio sebe. Neću se vratiti i biti ponovo nevina i bezbrižna kao što sam nekada bila. Trebaće vremena da se ponovo pronađem i vratim kući. Ali kada nađem način da se sastavim ponovo iz polomljenih djelića, neću izgledati isto. Molim te da shvatiš to.

Prevela: Dragana Stanković