Krize svijesti obično predstavljaju zastrašujuće iskustvo za roditelje – većina ima crne misli o epilepsiji, ili “još nekim gorim” uzrocima gubitka svijesti. Srećom, nije tako! Većina djece ne padaju zbog neke teške bolesti mozga ili srca, već se radi o jednom (relativno bezopasnom) fenomenu koji želimo da vam približimo.

To je ono kada dijete “kolabira” – prvo mu se “sloši”, muka mu je, zavrti mu se u glavi i potom padne. Kolaps je malo zastario termin, ali je i dalje u upotrebi, čak i među ljekarima pa ga nećemo odbaciti. Pravilan, medicinski naziv za ove vrste “padanja u nesvijest” je sinkopa.

Zašto dijete pada u nesvjest?

Skoro svakom od nas se, kada naglo ustanemo iz kreveta, zacrni pred očima, a lagana vrtoglavica opominje da se vratimo u horizontalu. Ako se prisjetimo djetinjstva, vratiće nam se neka od situacija kada nam je “pripalo zlo”: u zagušljivom autobusu, poslije vađenja krvi, tokom dugotrajnog stajanja u redu.

Ipak, najveći broj djece ne gubi svijest i sjećaju se, do detalja, šta se dešavalo. Ako dijete zaista gubi svijest (pada) po pravilu se ne sjeća pada, a u sjećanju uvijek postoji “prazan prostor” (stručno se naziva amnezija) za sam pad. E, to se, u medicinskom svijetu, naziva kriza svijesti.

Šta je to sinkopa (ili kolaps)?

Sinkop nastaje kada djetetu ne stiže dovoljno krvi u mozak. Ima mnogo vrsta sinkopa, ali priča koju vam sada pričamo je vezana za “kolapse” koji se dešavaju u situacijama kada djetetu naglo padne krvni (arterijski) pritisak. Kada mozak nema dovoljno krvi u njega ne stiže dovoljno kiseonika i hranjivih materija (prije svega šećera) pa mozak, jednostavno, ne može da radi “kako” treba. Tada mozak “naredi” da dijete padne. Kada dijete dođe u horizontalu, krv se vrati u glavu, mozak dobija dovoljno krvi i svijest se brzo vraća, a dijete je odmah pribrano, prepoznaje okolinu i lako “dolazi sebi”.

Zašto mozak ne dobija dovoljno krvi kod djece sa sinkopama?

Roditelji treba da znaju da se ne radi o bolesti već o konstitucionalnoj karakteristici. U pitanju je nasledna sklonost ka padu arterijskog pritiska u određenim situacijama. Uvijek se nađe neko u porodici (obično mama) ko ima nizak pritisak, pa djetetov organizam radi pod nižim arterijskim pritiskom. Kada se takva djeca nađu u okolnostima u kojima pritisak još malo padne – lako gube svijest.  Djeca koja padaju u nesvijest su obično vižljasta, prije mršava nego debela, a veliki broj spada u takozvanu emotivnu djecu.

U kom uzrastu nastaju sinkope?

Tipične krize svijesti – sinkope pogađaju najčešće djecu školskog uzrasta, nešto češće devojčice od dječaka. Sinkope se mogu javiti i kod male (predškolske) djece, ali tada je obavezno da dječji neurolog isključi druge (neurološke) bolesti i stanja koje mogu dovesti do gubitaka svijesti.

Koje su to okolnosti u kojim dijete pada (ima sinkopu)?

* Važno je znati situacije koje “pogoduju” nastanku sinkopa. To će pomoći da se prepozna (bezazlena) priroda problema, ali i izbjegavaju takve okolnosti u budućnosti, čime se sprječavaju nove krize svijesti. Ima ih mnogo, a navešćemo najvažnije:

* Najveći broj djece pada prilkom naglog ustajanja iz kreveta, u jutarnjim satima, prije u toku ili poslije posjete kupatilu.

* Dugotrajno stajanje – u redu, u horu, na autobuskoj stanici, na sahranama…Sve ovo dovodi do slivanja krvi iz gornjih djelova tijela, pa tako mozak ostaje bez dovoljne količine kiseonika.

* Djeca lakše padaju u zagušljivom ambijentu, kada je temperatura vazduha visoka, ili ako je vlaćnost velika.

* Nerijetko djeca imaju krizu svijesti kada dožive neprijatnost (vađenje krvi, zuba, nakon neprijatnih dijagnostičkih procedura) ili ugledaju neki neprijatan prizor (već miris ambulante može dovesti do pada u nesvijest kod veoma “osjetljive” djece).

* Sve ove okolnosti su pogodne za gubitak svijesti, a svemu može doprineti “prazan stomak” – preskakanje obroka, ili nedovoljno uzimanje tečnosti.

* Pacijenti sa povišenom tjelesnom temperaturom lakše padaju u nesvijest jer visoka tjelesna temperarura širi krvne sudove i “obara” krvni pritisak.

* Kada djeca imaju česte prolive i povraćanja, imaju veliki rizik od gubitka svijesti. To je, tako reći, za očekivati, jer u organizmu nema dovoljno tečnosti da se obezbijedi adekvatan dotok krvi u mozak.

* Može se desiti, mada rjeđe, da dijete poslije naporne fizičke aktivnosti, kada želi da se “izduva” doživi krizu svijesti. To se obično dešava ako dijete nije uzelo “pravi” obrok bar dva sata prije napora, a naročito ako tokom fizičkog napora nije uzelo dovoljno tečnosti.

* Malokrvna (anemična) djeca često imaju vrtoglavice i nesvjestice, a nerijetko padaju (imaju sinkope). To je zato što mozak nema dovoljno kiseonika (zbog manjka hemoglobina koji donosi kiseonik tkivima), pa ga i mali pad pritiska “baca u nesvijest”.

* Nagli gubitak tjelesne mase, naročito poslije “nemedicinskih” i nepotrebnih dijeta pogoduje sinkopama. Ovo naročito važi za djevojke koje misle da su debele, a zapravo nemaju višak tjelesne mase.

* Kod djevojaka menstrualni ciklus (ali period neposredno pred ciklus) može predisponirati nastanak sinkopa.

Kako izgleda tipična sinkopa?

Ogromna većina (skoro svi) djece ima “uvertiru” u gubitak svijesti. Prvo osjete mučninu, vrtoglavicu, oblije ih hladan znoj, zamagli im se pred očima. Ova najava pada u nesvijest obično prethodi sinkopi (krizi svijesti) pa se stručno i zove presinkopa. Tada je dijete ekstremno blijedo, bijelih usnica. Ako neko ne interveniše polaganjem djeteta u ležeći položaj uz podizanje nogu iznad nivoa glave,  pad u nesvijest je neizbježan.

Dijete pada – “skljoka se” i gubi svijest. Pri tom nisu prisutni grčevi ruku i nogu (konvulzije), nema pjene na ustima, nema “ukočenog” pogleda djeteta, dijete se ne upiški, a sve traje najduže par desetina sekundi.

Poslije pada, dijete se trenutnio oporavlja, nije zbunjeno i pospano, zna gdje se nalazi i odmah uspostavlja dobar kontakt sa uplašenim drugarima (ili prestravljenim roditeljima).

Izvor: Pedijatrijska specijalistička ordinacija Dr Saša Milićević