Škripanje zubima (stručni naziv je bruksizam) nije rijetko ni kod djece. Procjenjuje se da oko 33 odsto djece do 12 godina ima bruksizam, mada su statistike nedovoljno precizne.

Najčešće se pojavljuje u periodu nicanja mliječnih i stalnih zuba, i uglavnom se gubi po njihovom potpunom izbijanju. Mnogo je češće noćno škripanje od dnevnog i roditelji ga rjeđe i to uglavnom slučajno primjećuju.

Iako je stres najčešći uzrok bruksizma kod odraslih, uzroci škripanja zuba kod djece mogu da budu različiti. Spominju se nepravilni kontakti između zuba, ali i različita opšta oboljenja i stanja (infekcije, nepravilna ishrana, alergije, parazitarna oboljenja, hormonska oboljenja i sl.). Svakako da značajnu ulogu mogu da imaju i stres i ostali psihološki problemi (anksioznost, hiperaktivnost).

Srećom, bruksizam spada u prolazne navike i ukoliko ne potraje dugo, neće ostaviti nikakve posljedice na zdravlje djeteta. Stomatolozi će djetetu napraviti malo pomagalo koje će spriječiti škripanje zubima, nakon čega će ova navika prestati. Pomagalo sprječava pokrete vilicom tokom spavanja, tako da ne dolazi do deformiteta vilice i zuba.

Škripanje zubima može da bude posljedica i često jedan od prvih znakova (pored hrkanja i disanja na usta) otežanog ili onemogućenog prolaska vazduha kroz nos (gornji disajni putevi) što sa sobom nosi niz ozbiljnih posledica po opšte zdravlje i razvoj skeleta lica. To može da uzrokuje i tzv. noćne prestanke disanja (apnee). Otežan protok vazduha stvara refleksne pokrete izbacivanja vilice što stimuliše mišične receptore, povećavajući njihovu aktivnost i započinje škripanje zubima. Roditelji uglavnom ne primjećuju ili zanemaruju noćne poremećaje disanja pa se ovaj ozbiljan zdravstveni problem uglavnom zakasnjelo otkriva.

Iznenadna pojava škripanja zubima može da govori o stresnim momentima, posebno kod školske djece. Veliki broj djece sa problemima u porodici ili psihološkim problemima kod roditelja isto tako ima i škripanje zubima.

Pojedina istraživanja ukazuju da noćni poremećaji disanja povezani sa bruksizmom i sami po sebi mogu da uzrokuju stres, anksioznost i poremećaje ponašanja poput hiperkativnosti i poremećene pažnje kod djece.

Škripanje zubima može da izazove bolove u vilicama, glavobolju, probleme u viličnom zglobu i trošenje zuba. Istrošeni zubi mogu da pokazuju osjetljivost na toplo i hladno usljed pucanja gleđi. Pojava neobjašnjihiv ranica na sluznici usana i obraza može da ukazuje na bruksizam.

Ukoliko škripanje zubima traje duže vrijeme neophodno je da dijete hitno pogleda stomatolog kako bi se isključili ozbiljniji, gore navedeni, poremećaji koji ga uzrokuju. Postojanje bolova i drugih simptoma, izraženo trošenje zuba kao i zaostajanje disanja na usta (i poslije izvršenog uklanjanja krajnika i obezbeđivanja prohodnosti gornjih disajnih puteva) zahtijeva odgovarajuće mjere liječenja i zaštite, koje su jednostavne i veoma efikasne. Ne treba zanemarivati problem!

Trajanje bruksizma

Od sve djece koja škripe zubima između 3 do 10 godine, više od pola će spontano prestati do 13 godine. Kod tinejdžera i odraslih, trajanje bruksizma zavisi od njegovog uzroka npr. može trajati mnogo godina ako je prouzrokovan stresnom životnom situacijom koja nije rješiva. Ako je bruksizam prouzrokovan dentalnim problemima prestace kada se zubi saniraju i isprave.

Izvor: Moj Pedijatar, Stomatologija.info