PIŠE: Jelena Holcer, pedagog

U literaturi o roditeljstvu, često ćete naići na postulate kako je važno da uvijek budete dosljedni, ili da prema djeci uvijek budete raspoloženi, smireni, vedri. Ali, niko ne može baš uvijek da bude potpuno dosljedan. Vi imate pravo da neku svoju odluku promijenite, da se predomislite. Podrazumijeva se i da je smirenost poželjna, ali roditeljstvo će trajati do kraja vašeg života, a vi niste superheroj, već osoba sa brojnim vrlinama, manama, slabostima. Prirodno je da ćete povremeno biti nervozni, vidno mrzovoljni ili neraspoloženi. Imate pravo i da ponekad budete izrazito umorni, bez obzira što možda okolina ne vidi za to razloge, da se svom roditeljstvu učite umjesto da se pretvarate da vam je urođeno. Imate pravo da za svoj trud očekujete, zahtijevate i dobijete nagradu („Hvala“ je često sasvim dovoljno). Odnosno, iako ste roditelj, imate prava da budete “obična“ osoba.

A, kako sam ja?

Možda najugroženije roditeljsko pravo jeste pravo na privatnost i vrijeme za vas lično. Na primjer: kada dobijete bebu, svi vas pitaju: „Kako je beba? Šta je jela? Koliko je spavala? Da li ste je izveli napolje?“. Vi odjednom posta jete „neprimjetni“, jer se očekuje da ste potpuno u službi bebinih potreba i želja. U tom dobu, postaviti pitanje: „Čekaj, gdje sam tu ja, zašto mene niko ne pita kako sam ja?“, čini se veoma sebičnim. Tako ste, malo pomalo, zapostavili sebe, sve u naporu da svojoj bebi budete najbolja mama na svijetu. Imati pravo „na sebe“, na lični život i sopstvenu privatnost – istovremeno dok imate bebu, zapravo znači imati vremena za sitne, svakodnevne izlete van roditeljstva (odlazak u bioskop, kafa sa prijateljicom, nekoliko sati fizičkog vježbanja…).

Kako (ne) biti centar svijeta?

Ako uspijete da priuštite sebi bar minimum slobodnog vremena, to će vas činiti smirenijom, optimističnijom osobom, bolje zaštićenom od stresa. Mnoge mame ne iskoriste vrijeme koje provode van kuće, jer su opterećene mislima i brigom o bebi. Zaboravljaju da je osim za njih, kratak „predah“ ljekovit i za dijete, jer ukoliko vi niste zadovoljni kao osoba, to vaše neraspoloženje će da osjeti i ono. Svako dijete će biti zadovoljnije ukoliko pored sebe ima uravnotežene, odmorne, raspoložene roditelje. Osim toga, iako se podrazumijeva da je upravo mamina pažnja najpotrebnija, kada dijete razvija odnose povjerenja u više osoba koje se sa ljubavlju brinu o njegovim potre bama, ono razvija pozitivan odnos prema okruženju i formira prvu iskru sopstvene važnosti. Za mališana je poželjno da vi imate sopstveni život i aktivnosti koje nisu uvijek vezane za njega. Nasuprot tome, kada djeca odrastaju sa ubjeđenjem da su vam ona „centar svijeta“, to jest da bez njih vi kao samosvjesne ličnosti gotovo da ni ne postojite, sve što se vama dešava – povezuju sa sobom. Na taj način, stalno se suočavaju sa izrazito snažnim osjećanjima krivice (ukoliko ste vi neraspoloženi), odbačenosti (ako ste umorni, pa im ne posvećujete pažnju)… jer misle da su za svaku vašu emociju ona odgovorna, to jest kriva.

Da li sam dobra majka?

Iako u našem narodu postoji predrasuda da je „dobra“ majka žena koja ne radi već ostaje kod kuće sa djecom, ako to ne važi za vas, ne morate na takav način da se ponašate. Naime, zaposlene mame, baš kao i one koje se posvećuju osim bebinim, i sopstvenim potrebama, mogu da budu optimističnije, zadovoljnije osobe. Za razliku od njih, mnoge žene koje ostaju u kući i bave se isključivo djecom, osjećaju se zapostavljeno, nedovoljno važno. Zadovoljstvo žene utiče na njeno samopouzdanje, a ono povećava i samopouzdanje djece, jer se djeca tome uče, između ostalog, imitirajući one koje vole. Individualne razlike su veoma velike. Tako, pravo majke na vrijeme za sopstvene potrebe, jednako je pravu žene koja želi da se potpuno posveti isključivo potrebama svoje djece. Ne dozvolite nikom da vas okarakteriše kao manje dobru mamu zato što niste spremni da potpuno zanemarite sebe. Ne dozvolite to nikom, a ponajprije sebi.

Kako ćete da dođete do ovog vremena za sebe?

Priznavanje svojih potreba. Podijelite svoje emocije, brige, strahove, želje sa nekim u koga imate povjerenja. Tako ćete da rasteretite sebe i istovremeno sagledate svoje emocije sa izvjesne distance – već time što ste ih verbalizovali, što je korak ka njihovom savladavanju.

Podjela posla i odgovornosti. Podijelite odgovornost i u obavljanju posla, i u donošenju odluka. Kada sa nekim dijelite i prava i obaveze, dobićete više prostora da se pozabavite ličnim potrebama. Idealno je da ta osoba bude vaš partner, ali ako iz nekog razloga to nije moguće, potražite pomoć baka, prijatelja, dadilja…

Satnica. Odredite sebi vrijeme tokom sedmice za neka vaša sitna, ali dragocjena zadovoljstva (bioskopska projekcija, šetnja, fizičko vježbanje…). tako, kada znate da imate neku aktivnost baš u određeno vrijeme u toku sedmice, bićete dodatno motivisani da se dobro organizujete, kako biste i vi bili zadovoljni i vaša beba zbrinuta.

Rituali. Porodični rituali su važni i za vaše dijete, jer mu daju potrebnu sigurnost. Kroz njih, ono stiče iskustvo da su neke aktivnosti u njegovom životu nepromjenljive, bez obzira na spoljašnje „ometače“ (na primjer, da je kupanje uvijek pred spavanje, bez obzira da li su iznenada došli gosti, ili da se supa uvijek jede prije glavnog jela, i slično). Oni utiču i na stvaranje osjećanja podrške, i učvršćuju vaše porodične odnose, zbog čega imaju značajnu vaspitnu ulogu za vaše dijete. Slično tome, kada vi ne odustajete od sopstvenih ličnih rituala, to u vama njeguje stav da postoji nešto samo vaše, nalik maloj oazi u koju uvijek možete da se vratite kada vas svakodnevnica zatrpa rutinom ili obavezama.

Krivica. Savremeni, brz način života je uslovio da mnogi roditelji nemaju vremena za djecu. u svijetu u kom je prisutno konstantno osjećanje da nemate dovoljno vremena, tražiti neko dodatno vrijeme za sebe – kod mnogih roditelja (posebno mama) izaziva osjećaj krivice. Zato priznajte sebi da nije sve vrijeme koje provodite sa bebom ili djetetom baš neophodno. Takođe, niti je sve vaše zajedničko vrijeme kvalitetno, niti je,  ukoliko imate pomoć baka, bebisiterki, partnera… vaše prisustvo baš u svakom trenutku neophodno.

Kvalitetno provedeno vrijeme. Jedan od načina da sebe oslobodite krivice što imate potrebu za privatnošću jeste da svom djetetu posvetite zajedničko kvalitetno vrijeme. To je termin koji se uglavnom koristi za djecu predškolskog uzrasta. Tada je za dijete dragocjeno da ojseća da su mama i tata potpuno posvećeni njemu, da ne razmišljaju o drugim stvarima, da sa njima može bez žurbe da razgovara, ili da se igra. ali, dok je vaše dijete još beba, kvalitetno vrijeme podrazumijeva, osim samog vremena, i način na koji ispunjavate bebine potrebe. Naime, one nisu samo fiziološke, već i psihološke – za maženjem, tepanjem, zagrljajem… veoma je važno da ih ispunjavate sa što više ljubavi i strpljenja. Mnoge mame će reći da je to „posao“ koji traje svaki dan, po cijeli dan. Međutim,  umor koji će vas neminovno savladati ako ste vi jedina osoba koja se brine o bebi, rezultiraće time da će zadovoljavanje njenih potreba biti obojeno vašom nervozom, stresom, umorom. sa druge strane, ako sebi priuštite malo vremena za zadovoljavanje svojih potreba, osjećaćete veće zadovolj stvo i dok se bavite potrebama vaše bebe.

Izvor: www.jelenaholcer.com