Pažnja usmjerena isključivo ka djetetu produbljuje vašu vezu sa njim i istovremeno vodi ka njegovom dobrom ponašanju. Zato, svakodnevno obezbijedite sebi i svom djetetu vrijeme koje će biti samo vaše, vrijeme tokom kojeg ćete mu se u potpunosti dati.

Možda vam se ova ideja učini nepotrebna jer ste roditelj posvećen svom djetetu koji sve svoje raspoloživo vrijeme provodi uz dijete. Ali pitanje koje svaki roditelj može i treba sebi da postavi jeste koliko je on uz dijete, a koliko zaista sa djetetom.

Jedne večeri, kada sam ušuškavala svoju četvorogodišnju ćerku u krevet, ona je tugaljivo rekla: “Mama, danas nismo nimalo bile zajedno.”
Šta? Zapanjena, odgovorila sam: “Ali, išle smo u biblioteku, u supermarket, zajedno smo večerale”.
“Ali, nismo se zabavljale!” pobunila se ona.
Progutavši knedlu krivice, shvatila sam na šta je mislila. Već nedjeljama njoj i njenom bratu ne poklanjam stvarnu pažnju. Vozim ih u školu i vrtić, idemo u biblioteku i u nabavku, provjeravam da li su domaći zadaci urađeni, … Ali nismo provodili vrijeme igrajući se igara koje su oni htjeli da igraju, odmarajući se na način na koji oni vole da se odmaraju, razgovarajući o temama koje su njima važne. Sa poslovnim rokovima koji su me pritisli i skorom selidbom, jedva da sam imala vremena da se istuširam!

“Mnogi roditelji su toliko prezauzeti da gube jasan osjećaj gde je mjesto djetetu u njihovom životu“, primjećuje dr Stenli I. Grinspen dječiji psihijatar iz Vašingtona. Šta više, u želji da maksimalno iskoriste vrijeme koje provode sa djecom, roditelji često upadaju u zamku ispunjavajući ga aktivnostima koje su, bez sumnje, korisne za razvoj i obrazovanje kao što su sport ili strani jezici. Provedeno vrijeme više je uz nego sa djetetom.  A velika je razlika da li razgovarate sa djetetom u želji da proširite njegov vokabular ili vas zaista zanima njegovo mišljenje i jednostavno uživate u tim zajedničkim trenucima.

Djeca itekako osjećaju kada ste zaista prisutni a kada ih odrađujete. “Ako odrađivanje karakteriše svaku vašu interakciju, nešto značajno nedostaje u vašem međusobnom odnosu“, navodi dr Stenli Turecki iz Njujorka.
Zamislite se – koliko ste sa svojim djetetom a da vam pri tom nije jedno oko na omiljenoj TV seriji ili novinama, koliko razgovarate telefonom dodavajući mu redom razne igračke, koliko ste u aktivnostima koje morate da obavite ili onima koje su za njegovo dobro. Da li vaše dijete možda želi samo vas?!

Vrijeme koje roditelji i djeca provedu zajedno može se svrstati u više kategorija – vrijeme za učenje vještina jedna je kategorija, vrijeme kada vas dijete prati u vašim poslovima je druga, a vrijieme kada ste sa djetetom i stvarate odnos jedan-na-jedan treća je i najvažnija kategorija u stvaranju veze roditelj-dijete. Dr Grinspen to vrijeme zove floor time ili vrijeme za igre na podu. Zove ga tako jer malo dijete najviše voli da se igra na podu, a sam pojam podrazumijeva mnogo više od toga.

Nepodijeljena pažnja

Šta je zapravo floor time?
To je vrijeme koje roditelj provodi sa svojim djetetom poklanjajući mu nepodeljenu pažnju. To vrijeme je ispunjeno aktivnostima koje dijete želi. Ono bira i organizuje igru, vodi razgovor ili govori roditelju ono što želi. Uloga roditelja je da prati dijete i aktivno učestvuje u svemu, ali bez namjere da preuzme vođstvo i nametne nešto svoje.

“Vijreme na podu pokazuje vašem djetetu da se možete spustiti na njegov nivo i ostati zainteresovani za njega“, kaže dr Grinspen. To djetetu daje ogromno i prekrasno osjećanje da ga razumijete i volite onakvog kakvo je ono zaista.

Vrijeme na podu ohrabruje emocionalni razvoj djeteta jer mu daje bezbjednu mogućnost da se otvori i da sa roditeljem gradi odnos povjerenja, pažnje i podrške. Vrijeme na podu unaprjeđuje odnos između roditelja i djeteta, otkriva zajednička interesovanja, razvija empatiju i razumijevanje za djetetov unutrašnji svijet, jača osjećanje ljubavi.
Vrijeme na podu pozitivno utiče i na ponašanje djeteta. Izlivi bijesa, cmizdrenje, tuča često su pozivi za pažnjom. Dijete koje je ima dovoljno, razvija prihvatljive obrasce ponašanja.

Konačno, pola sata čitanja ili ćaskanja pod jorganom prije spavanja daće djetetu osjećanje da u tom trenutku ne postoji niko drugi sa kim bi vi više želeli da budete, ojsećanje da ste samo njegovi, što mu jača samopouzdanje, osjećanje vrijednosti, prihvaćenosti, i preplavljuje ga osjećanjem ljubavi.

Ako ste spremni da provodite vrijeme na podu sa vašim djetetom, imajte na umu sledeće:

UČINITE GA SVAKODNEVNOM NAVIKOM
Predvidljivost i pouzdanost ovog vremena djetetu više znače nego sama dužina vremena  kojeg mu posvećujete. Svakodnevna zajednička igra od tridesetak minuta bolja je od pokušaja da se nadoknadi hroničan nedostatak pažnje povremenim potpunim trudom.

NEMOJTE GA USLOVLJAVATI
Nemojte prekidati vrijeme na podu kada vam se čini da se dijete loše ponaša. Djetetu je prijeko potrebno osjećanje da ga volite i kada uradi nešto loše. Ne koristite ovo vrijeme kao nagradu ili kaznu za ponašanje djeteta.

ODVOJITE BAR 30 MINUTA DNEVNO
Topao odnos, pun ljubavi i nježnosti ne može se razviti za pet minuta usputnog ćaskanja. Da bi upoznali svoje dijete u potpunosti i da bi vaša komunikacija postala kvalitetna potrebno je vrijeme.

FOKUSIRAJTE SE POTPUNO
Ovo vrijeme u potpunosti posvetite djetetu – isključite televizor, uključite telefonsku sekretaricu, ne mislite na radne obaveze… Predajte se u potpunosti vašem djetetu.

PUSTITE DIJETE DA VODI
Više slušajte i pratite dijete. Ako mališan želi da mu neznano koji put za redom čitate istu priču, učinite to. Ako želi da lijepite sličice u album i pričate o fudbalerima i njihovim postignutim golovima na raznim utakmicama, takođe učinite to. Opustite se i nemojte unaprijed imati određena očekivanja o tome šta bi dijete trebalo da radi ili priča.

OSTANITE UKLJUČENI
Podjednako je važno da dijete vodi glavnu reč i da roditelj pritom ne ostane pasivan. Naprotiv, budite aktivni učesnik i pravi partner djetetu. Tako, kada vaša kćerka priprema čaj za svoje lutke, nemojte odsutno primijetiti “ O, lutkice piju čaj!“  Umjesto toga pitajte “Šta ja treba da radim? Jesam li ja jedan od gostiju ili sam tvoj pomoćnik?“ i slično. To će otvoriti puteve ka interakciji.

Vrijeme na podu za svaki uzrast

Vrijeme koje roditelj provodi uz dijete gradeći odnos jedan na jedan predstavlja jedan od najvažnijih kategorija u stvaranju veze sa djetetom. Ono će omogućiti djetetu da emocionalno sazrijeva i da sa roditeljem stvara otvoreni odnos u kojem će uvijek biti mjesta za razgovor  kako o lijepim i interesantnim stvarima, tako i o problemima koji su sastavni dio odrastanja. Zato je podjednako potrebno i tek rođenim bebama  i djeci na pragu adolescencije.

Od rođenja do 12 mjeseci

Novorođenče vam ne može reći šta bi želelo da radi. Zato pažnju usmjerite na neverbalne znake. Da li poseže za nekim predmetom i širi oči? Odgovorite na sve što vaša beba radi Istražujte zajedno i pričajte joj šta je šta npr. “Ovo je gumena patkica. Patka kaže kva-kva.“

Imitirajte svoju bebu u situacijama kad želi da komunicira sa vama (tada ona ostvaruje kontakt očima i smiješi se). Znači, gučite zajedno, stavite svoj prst u usta ako ona žvaće svoju ručicu… Svojom mimikom ćete je ohrabriti i početi da gradite vašu vezu.

Pokušajte neku aktivnu igru ako vidite da je beba aktivna. Ako mlati ručicama i nožicama ona govori da joj je potrebna akcija. Povucite je nježno u sjedeći položaj ili je uspravite, pridržavajte je dok puzi, letite lagano ili plešite sa njom…

Ponekad se prepustite mirnim aktivnostima. Iako je beba mirna, njen um aktivan i šalje vam poziv da mu  recitujete, pjevate ili da idete u šetnju. Pokazujte joj oblake, ptice, kola, djecu na igralištu…
Istraživanja dječjeg razvoja su pokazala da bebe vole da slušaju melodične, ritmične glasove visokih tonova. Naglašavanje i ponavljanje kao npr. “Vidi macu! Gdje je maca? Lijepa maca!“, kao i kontakt očima i animirani izrazi lica, povećaće bebino interesovanje i razumijevanje okoline. Ohrabrujte bebu da priča tretirajući je kao aktivnog učesnika u razgovorima odraslih, odgovarajući na svako gukanje koje proizvede i čekajući da vam odgovori nakon što ste vi govorili.

Znajte kada da prestanete sa nekom aktivnošću. Ako beba počne da se vrpolji ili odvraća glavu, govori vam da joj je trenutno dosta. Nastavljanje igre nakon te tačke učiniće da se ona loše osjeća.

Od 1 do 3 godine

Na ovom uzrastu većina djece još uvijek ne može da jasno izrazi svoje ideje, pa blago vođstvo od strane roditelja može biti korisno. Ali zapamtite, dijete i dalje vodi. Vaše je da mu predlažete razne stvari, nešto što će odgovarati njegovom raspoloženju (mirno i pažljivo, aktivno i energično, itd.)
Igrajte se pretvaranja ali dopustite djetetu da kreira igru i dijeli uloge. Pa čak ako ste dobili ulogu ponija u igri kauboja, podstičite djetetovu maštu pitanjima “Da li je poni gladan? Da li treba da kaska ili galopira?“ Ako npr. dijete slaže puzzle ponudite svoju pomoć. Pratite vođstvo svog djeteta u svakom razgovoru koji povede. Igrajte sa djetetom uz omiljenu muziku, ludujte u parku ili  igralištu, opustite se i prepustite. Uvedite aktivnosti u kojima vi uživate jer su djeca oduševljena svaki put kada ih primite u svijet odraslih. Zato, ako je dijete u potrazi za idejama, predlložite nešto što vi volite da radite. Ako tata voli letilice, pokušajte sa kolažom dopuštajući djetetu da bira materijal i odluči kako će to biti složeno na podlozi. Ili ako volite da mesite, napravite kolač pa se onda umrljano dobro zabavite ukrašavajući ga topljenom čokoladom i drugim ukrasima.

Od 3 do 7 godina

Dijete ovog uzrasta dovoljno je veliko da može da smisli puno aktivnosti za vrijeme na podu i da jasno saopšti svoje želje i interesovanja. Zadatak odraslog je da ga prati i bude aktivan.
Budite spremni da se igrate omiljenih igara vašeg djeteta, iznova i opet iznova isto. Ohrabrujte dijete da smišlja preokrete u igri. Možete očekivati puno imaginacije sa pričama o goblinima, vješticama, princezama, vanzemaljcima… Razvijajte entuzijazam kod djeteta. Ako vaše dijete posveti svo vaše zajedničko vrijeme svojoj kolekciji sličica junaka crtane serije, nemojte samo klimati glavom komentarišući kako su lijepo složene, već se potrudite da nešto saznate o tim junacima. Tako će dijete znati da vi zaista učestvujete u njegovim interesovanjima. Izađite zajedno jer vrijeme na podu ne mora da se dešava samo u kući. Prošetajte zajedno.

Od 7 do 12 godina

Na ovom uzrastu zajednička igra i zabava su i dalje važne, ali sada komunikacija u smislu razmjene mišljenja ima ključnu ulogu.
Dijelite djetetova interesovanja – ako vaša kćerka želi da sluša svoj omiljeni CD uradite to ali je ohrabrite da priča o muzici koju sluša. Šta je privači, da li tekstovi ili sama muzika, izgled izvođača ili nešto drugo? Ko se još bavi istom vrstom muzike? Budite otvoreni u razgovorima ali ne osuđujte ukoliko se njeni stavovi kose sa vašim. Shvatite da vam se neće uvek sviđati to što vaše dijete ima da kaže. Vaš dvanaestogodišnjak vam može reći da ste staromodni što mu ne došuštate da ostane budan do ponoći. Trudite se da se ne prepirete, izrazite poštovanje za njegovo mišljenje, trudite se da se saosjećate.

Da podsjetimo –  vrijeme na podu služi da pažljivo slušate svoje dijete, da mu odgovorite sa obzirom i da strpljivo riješavate svaku situaciju. Ovo ne samo da će cijeniti vaše dijete, već će i vama samima pomoći da se osjećate uspješnim roditeljem.

Ako u porodici ima više djece

Ako ste roditelj dvoje ili više djece,  biće vam potrebna dobra organizacija i pomoć partnera da biste mogli da se posvetite svakom ponaosob. Možda vam sledeći savjeti mogu pomoći:
– Prilagodite se različitim rasporedima svoje djece. Igrajte se na podu sa bebom dok je starije dijete u vrtiću ili školi. Dok beba spava, slažite puzzle sa vašim predškolcem. Posvetite se vašem adolescentu uveče, kada su mlađi uveliko u krevetu.
– Uključite partnera i podelite vrijeme – dok ste vi u kući sa jednim djetetom, suprug bi mogao da bude u parku sa drugim.
– Napravite raspored za svako dijete mijenjajući redosled ko je prvi. Dok se bavite jednim djetetom, dajte ostaloj djeci izbor da se igraju samostalno ili da se pridruže vašoj aktivnosti. Braća ili sestre koje se opredijele da učestvuju moraju prihvatiti vođstvo onog djeteta čije je “vrijeme u toku“.
– Pokušajte da sjedinite njihova interesovanja. Ako vaš sin hoće da se igra dinosaurusima, a kćerka insistira da bude princeza, ohrabrite ih da kombinuju svoje teme pa da se igraju princeze u  parku iz doba jure.

Četiri znaka da je djetetu potrebna pažnja

Svako dijete kojem nedostaje prava pažnja od strane roditelja pokazaće to na sebi svojstven način. Na roditeljima je da te znakove na vrijeme uoče i da na njih odreaguju na adekvatan način – pažnjom a ne kaznom.
Kako djeca obično iskazuju da im nedostaje vrijeme jedan-na-jedan sa roditeljem?

– Dijete je često neposlušno. To možda ukazuje da se osjeća ignorisanim. Vrijeme na podu će mu pokazati da ne treba da se ponaša neposlušno ili agresivno da bi bilo vidljivo u porodici. Dok ste sa djetetom, shvatiće da vam je stalo do njega, a možda i otkrijete pravi uzrok takvog ponašanja.
– Dijete je često plačljivo ili je jako ljepljivo za roditelje. To može ukazivati na njegovu nesigurnost. Svakodnevno, pola sata nepodijeljene pažnje uvjeriće dijete da je voljeno i sigurno u okrilju svoje porodice i pomoći će mu da povrati samopouzdanje.

– Dijete često udara, vrišti i pokazuje druge znakove besa. Kroz igre pretvaranja ili razgovor, ono će naučiti da postoje i adekvatniji načini izražavanja ljutnje.

– Dijete se teže snalazi u novim situacijama, npr. kada pođe u vrtić/školu, prelazak iz roditeljske u svoju sobu i sl.

Proces odrastanja je ponekad zaista težak jer pred dijete postavlja teške zadatke. Takvi izazovi mogu mu podstaći sumnju u vlastite sposobnosti. Pomoć roditelja jedan-na-jedan  pomoći će djetetu da se opusti i stekne potrebno samopouzdanje.

Izvor: Pedagog.rs