Briga o djeci mijenja muškarce u mnogim segmentima njihovog života, prventira i smanjuje njihovo nasilje, problematična ponašanja… ali i utiče na ekonomsku stabilnost porodice i razvoj djece. Snažnija uloga očeva u podizanju porodice i jednakost partnera u kući mogla bi da izazove izuzetne finansijske i kulturne benifite na globalnom nivou, i zbog toga bi se za nju trebalo zalagati jednakim intenzitetom kao u borbi za ženska prava. O tome su pisali Gary Barker i Michael Kaufman iz muđunarodne nevladine organizacije Promundo, koja se bavi prevencijom nasilja kod muškaraca i rodnom ravnopravnošću u blogu koji je objavio The Daily Beast.

Jedna od najvećih studija nasilnog ponašanja ikada sprovedenih u SAD-u, koja je trajala 45 godina i pratila je hiljadu mladih ljudi sa niskim prihodima iz najopsanijih oblasti Bostona, upravo je dokazala da je biti otac jedan od najjačih fakotora koji utiču na to da se muškarci klone bandi i kriminalnih radnji. Ista je situacija među srednjom klasom u Sjedinjenim Državama, Kanadi i Nordijskim zemljama.

Postoji sve više dokaza o tome da što više muškarci brinu o svojoj djeci, to se nasilje prema ženama smanjuje. Delikvencija opada. Zdravlje, sreća i dobrobit muškaraca, djece i žena se poboljšava. Parovi svjedoče o boljem seksualnom životu. Prihodi žena se povećavaju. A sukobi među polovima iščezavaju.

Takođe, sve je više bioloških istraživanja koja pokazuju da očevi, kao i majke, imaju urođene sposobnosti za brigu o djeci. Slično hormonskim promjenama kod žena kada su trudne, dok doje ili brinu o djeci, muškarci pokazuju slične hormonske promjene.

Evolucijom se kod muškaraca razvio osjećaj za emocionalnu povezanost sa djecom, baš kao i kod žena. Kada se očevi igraju sa svojom djecom, nivo oksitocina i prolaktina se povećava. Ti isti hormoni se oslobađaju za vrijeme dojenja. Što više očevi i majke brinu o djeci, to njihova tijela bolje odgovaraju zadatku, bukvalno usmeravajući svu našu pažnju i energiju na brigu o djeci.

Bez obzira na sve to što znamo o značaju očeva i sposobnostima muškaraca da brinu o djeci, briga o djeci se najvećim dijelom još smatra ženskim poslom. Ovaj status ima cijenu: porast siromaštva, drastične razlike u prihodima žena i muškaraca, siromašnije društvo i manje obrazovane djece širom svijeta. Tu tvrdnju potkrijepljuje i procjena da bi bruto domaći proizvod Sjedinjenih Američkih Država bio za 9 odsto veći kada bi žene i muškarci u istoj mjeri obavljali plaćene poslove.

Kako da podstaknemo više muškaraca da brinu o svojoj djeci? Jedan od načina jeste plaćeno roditeljsko odsustvo. Posljednjih 20 godina nekoliko skandinavskih vlada je ponudilo plaćeno roditeljsko bolovanje od godinu dana koje su mogli da koriste ravnopravno majka i otac.

U Švedskoj, na primjer, za vrijeme bolovanja, je roditeljima zagrantovano 85% od njihove zarade preko sistema socijalnog osiguranja. Švedska i njeni susjedi su zaključili sljedeće: roditelji moraju imati naknadu zarade, jedan dio bolovanja mora iskoristiti otac, a poslodavci moraju podržavati muškarce u uzimanju bolovanja.

Više od 70 zemalja svijeta trenutno nudi roditeljsko bolovanje za očeve. Ali, osim u nekoliko evropskih zemalja, roditeljsko bolovanje traje obično dvije sedmice ili manje i obično je neplaćeno.

Uključivanje muškaraca u brigu o djeci i domaćinstvu je jedna od zanemarenih strategija u smanjivanju siromaštva. Žene sada čine 40 odsto plaćene radne snage na globalnom nivou i polovinu proizvođača hrane u svijetu.

Prihodi žena su se povećali u odnosu na prihode muškaraca iako još zaostaju za njima—globalno, žene zarađuju 22 odsto manje od svojih kolega muškaraca. Glavni razlog – žene i djevojke još obavljaju veliki dio posla u domaćinstvu i brinu o djeci – dva do deset puta više od muškaraca.

Ova nejednaka briga muškaraca i žena o djeci pokazuje zašto pojedine djevojke ne pohađaju školu, zašto se žene drže podalje od tržišta rada ili honorarnog posla, kao i iz društvenog života. Ovo nastavlja da bude jedini najveći faktor nejednakosti u vrjednovanju rada žena u odnosu na rad muškaraca.

Visoka cijena čuvanja djece u vrtićima i dnevnim centrima ili nedostatak kapaciteta uzrokuje da žene budu van tržista rada, dok muškarci nastavljaju da rade van kuće. Prihodi muškaraca se povećavaju.

Nedavno objavljena studija sprovedena u SAD je pokazala da muškarci dobijaju „tata bonus“koji pokazuje da izgleda da poslodavci simpatišu muškarce koji imaju djecu, i to im pokazuju kroz njihove zarade. Studija traje duže od 15 godina ukazuje da se zarade muškaraca povećavaju 6 odsto za svako dijete koje imaju dok se zarade žena smanjuju za 4 odsto po djetetu. Zašto? Izleda da djelimično ima veze sa tim što muškarci rade više kada dobiju decu, dok se žene opredjeljuju za poslove koji su fleksibilniji i sa kraćim radnim vremenom.

Ali, ova nejednakost, kažu istraživači koji su sproveli studiju, postoji prije svega zbog diskriminacije. Poslodavci, i žene i muškarci, smatraju da su majke spriječene porodičnim obavezama. Međutim, to ne misle za očeve, već vjeruju da su odgovorniji i motivisaniji radnici nego muškarci koji nijesu roditelji.

Pa, kako da postignemo jednakost u svijetu? Naravno da je plaćeni roditeljsko bolovanje dio rješenja. Sa podruzanjem svijesti i učenjem toj vrsti jednakosti treba početi i prije nego što postanemo roditelji, dok smo djeca. Sada dječake često učimo u ranom djetinjstvu da nije njihovo da brinu o djeci, da budu takmičarski nastrojeni, veoma uspješni muškarci.

Postoje programi u više od 20 zemalja svijeta kroz koje mladi ljudi i žene uče upravo suprotno. Ovi programi pružaju šanse dječacima i djevojčicama da preispitaju zastarjele teorije o muškarcima i ženama, kao i šanse za oba pola da vježbaju brigu o djeci još u učionici.

Drugo, vrlo važno vrijeme usađivanja ovih novih stavova je trudnoća. U Ruandi i Brazilu, postoje organizacije koje motivišu uključivanje očeva u obuke pripreme za roditeljstvo još u toku trudnoće njihovih partnerki. Pored pružanja osnovnih informacija o procesu rađanja, muškarci se ohrabruju da preuzmu veći dio posla u domaćinstvu i brige o djeci. Kada doju djecu, muškarci obavljaju veći dio brige o djeci, a žene onda imaju više vremena da rade ostale poslove od kojih imaju prihode, što zauzvrat znači veću zaradu za domaćinstvo, a samim tim smanjenje siromaštva.

Jedna za drugom, studije uključivanja očeva u brigu o djeci potvrđuju prednosti za i žene i djecu. Djeca u porodicama u kojima muškarci i žene ravnopravno učestvuju su zdravija i njihov razvoj je kvalitetniji. Djevojčice podignute u takvim porodicama u manjem procentu stupaju u neželjene seksualne odnose. Muškarci koji su snažnije povezani sa svojom djecom teže boljim zaradama i njihov doprinos u tom dijelu je veći, i s tim uporedo se smanjuje vjerovatnoća da će njihova djeca biti siromašna. Žene se u takvim porodicama brže oporavljaju od porođaja i manje su njihove šanse da dožive postporođajnu depresiju.

Briga o djeci je dobra za same muškarce jer imaju bogatiji i zdraviji život i kvalitetnije odnose bilo kog tipa.

U zemljama Skandinavije muškarci obavljaju skoro jednak dio posla kao i žene. Parkovi su puni muškaraca koji guraju djecu u kolicima, a kafići očeva koji se tu sastaju sa svojim prijateljima, sa sve bebama u naručju.

Prevela: Bojana Rajković