Mastitis je klinički naziv za infekciju dojke. Dr Rut Lorence, u knjizi Dojenje: Vodič za medicinske radnike, iz 1989 godine, opisuje mastitis kao infektivni proces u dojci koji prouzrokuje lokalizovanu osetljivost, crvenilo ili vrelinu, zajedno sa sistemskim simptomima kao što su groznica, malaksalost, ponekad i mučnina i povraćanje. Infekcije dojke često nastaju u kanalima koji se zapuše, a zapušenje se na vrijeme ne primijeti i tretira, ili zbog ragada na bradavicama kroz koje mikroorganizmi dospiju u tkivo dojke.
Dr Helen Bertran Kantli opisuje dva tipa mastitisa – celulitis i adenitis. Objašnjava da je celulitis infekcija vezivnog tkiva dok je adenitis infekcija u mliječnim kanalima. U oba slučaja mastitis obično pogađa samo jednu dojku. U nekim slučajevima, posebno pri ponovljanju, doktori uzimaju kulturu majčinog mleka da bi odredili mikroorganizam i prepisali odgovarajuće antibiotike.
Dr Lorens predlaže dapri prvom ponovljenom javljanju mastitisa kulture treba uzeti iz majčinog mlijeka kao i iz odojčetovog nosnog i usnog dijela ždrijela. Kulture majčinog mlijekatreba uzeti pošto je dojka očišćena vodom, a majčine ruke dobro oprane. Mlijeko treba pokrenuti ručnim izmlazanjem i prva tri mililitra baciti da bi se dobio čist uzorak. (Lorens, 1989)
Uz terapiju antibioticima, većina doktora se slaže da bi trebalo nastaviti dojenje na obje dojke. Dojenje širi krvne sudove i tako pospješuje protok krvi u tom području. Protok mlijeka takođe pomaže da se mliječni kanali očiste od infektivnih mikroorganizama. (Kantli, 1988)
Nastavak dojenja je važan tokom mastitisa jer bi njegov prestanak uvećao šanse da majka dobija apces dojke. Apces se teže liječi i često je potrebna hirurška intervencija da bi se dreniralo mjesto infekcije. Nastavak dojenja neće naškoditi odojčetu jer je velika vjerovatnoća da mu je majka već prenijela bakterije iz mlijeka prije nego što je osjetila simptome mastitisa (Kantil, 1988). Prestanak dojenja bi ostavio odojče bez antitijela za bakteriju koja bi mu već bila prenijeta putem majčinog mlijeka.
Majka mora da smanji punoću dojke što je više moguće pri svakom podoju kako bi olakšala zapaljenski proces i izbacila čepove zgrušanog mlijeka koji se mogu javiti. Neke bebe neće rado sisati na dojci zahvaćenoj mastitisom zbog povećane kisjelosti mlijeka. Ukoliko je nemoguće bebu „ubijediti“ da sisa, potrebno je da majka izmuze mlijeko kako bi dojka ostala mekana.
Obično majke treba savjetovati da prvo ponude oboljelu dojku. Ipak, nekim majkama je previše bolno da slijede ovaj savjet. Biće im ugodnije da prvo ponude dojku koja nije zahvaćena mastitisom, a zatim da nastave dojenje na oboljeloj čim mlijeko krene. Neke majke izmuzaju ili ispumpavaju nešto mlijeka iz oboljele dojke dok beba sisa na drugoj.
Treba posumnjati na mastitis uvijek kada majka ispolji simptome slične gripu. Margaret Nevil i Merien Najfert u knjizi Laktacija: fiziologija, ishrana i dojenje, savjetuju nekoliko tehnika ukoliko žena na vrijeme prepozna simptome mastitisa:
- odmor u krevetu;
- tople obloge;
- blaga masaža na oboljelom mjestu, pri čemu se počinje u području iznad bolnog dijela;
- česti podoji na obje dojke u različitim položajima. Najbolji položaj je kada je beba boku i cijelim tijelom okrenuta prema majci tako da je u mogućnosti da obuhvati dojku, a da ne okreće glavu.
Istraživanja koja su obuhvatila dojilje pokazala su da su umor i stres dva najčešća faktora koja su se javila prije pojave mastitisa. Dok je možda majci jedne bebe lako da stavi bebu u krevet pored sebe i odmara veći dio dana, majke sa dvoje ili više djece moraju osmisliti raspored kako bi dobile odmor koji im je neophodan. Možda bi majka mogla da odredi sobu za odmor u kojoj bi se njena druga djeca mirno i bezbedno igrala dok beba spava, a ona se odmara. Odmor od samo deset ili petnaest minuta može biti od pomoći. Ako je moguće, majka treba da dobije pomoć oko ostale djece kako bi se odmorila.
Pošto su mnoge žene savjetovane da nikad ne bude bebu koja spava, treba da znaju da je u redu da to urade u bilo koje doba ako osećaju prepunjenost. Neke bebe će sisati u snu.
Majkama se savjetuje da stavljaju suve ili mokre tople obloge na bolni dio dojke. Mogu da se nagnu nad lavorom sa toplom vodom i potope dojke nekoliko puta dnevno, istuširaju se toplim mlazom, da koriste tople termofore i boce sa toplom vodom. Takođe bi trebala da nježno masiraju oboljeli predio počevši od područja iza bolne tačke ili začepljenja dok je dojka topla. Bebu treba podojiti ili ručno izmusti mlijeko odmah nakon tretmana toplim oblogama.
Adekvatno postavljanje na dojku je važno da bi sisanje imalo adekvatan pritisak na mlječne sinuse i omogućilo slobodan protok mlijeka. Majku treba ohrabriti da isproba različite položaje pri dojenju kod svakog podoja, pružajući bebi bolje uslove da dođe do mliječnih kanala. I potrebno je da raskomoti tijesnu odjeću, posebo grudnjak. Majkama je proporučljivo da ne nose grudnjak uopšte sve dok su im dojke bolne i osjetljive.
Ipak, kad god dojilja ima simptome mastitisa i groznicu duže od 24 sata, trebalo bi da se javi ljekaru jer je vjerovatno da su joj pored navedenih savjeta potrebni i antibiotici.
Pages: 1 2