Pitanje od Bojane:

Imam ćerku od godinu i sedam mjeseci, veoma je živo dijete, aktivno, svojeglavo i tvrdoglavo, ili ljepše da kažem punog karatkera 😉 Kako to da priznam, teško izlazim na kraj sa njom.

Nemam nista protiv batina (tako nijesam razmišljala dok nijesam imala djecu, tek pošto sam ih dobila..) ali kod nje ni one „ne pale“ čak mi se čini da su kontraproduktivne, čini mi se da je još upornija u svojim nastojanjima, na primjer, da sipa vodu u utičnicu, i radi druge „zabavne“ stvari.

Ja i sestra smo se porodile u istom mjesecu. Ona je rodila dječaka. On je mali dobri medo. Najviše me ljuti što ga moja ćerka veoma često udara, ponekad zato što on hoće da joj uzme igracku, a nekad i bez ikakvog razloga, ako je ljuta ili gladna ili pospana…zvučace nevjerovatno ali ona ga ujedno i obožava.

Stoga Vas pitam koje biste mi alternativne metode u vaspitanju predložili jer ove koje sam do sada pokušavala nijesu urodile plodom. Želim da napomenem da sam pokušala i sa pričom. Moram da priznam da sam u taj metod teško I vjerovala. Ne shvatam kako me može dijete od godinu dana (tada su počeli nestašluci) “razumjeti”..

Odgovor od Milice Belade, dipl. psiholog, porodični psihoterapeut

Tema o kojoj govorite (kažnjavanje i nagrađivanje djece), neiscrpan je izvor istraživanja u oblasti psihologije i kao što ste i sami doživjeli, vrlo je kompleksno odrediti način i naći mjeru u svemu tome. Situacija se dodatno komplikuje ako roditelji ne istrajavaju u određenoj metodi, već vrlo brzo, nakon nekoliko neuspjelih reagovanja prelaze na sledeći način kažnjavanja. Na taj način dijete posredno dobija informaciju da roditelji “ne misle baš ozbiljno” ono što saopštavaju, tj. da imaju prostora za manipulaciju. Dakle, prvi i osnovni preduslov za uspješno sprovođenje kažnjavanja je roditeljska DOSLJEDNOST. Dakle, odredi se adekvatna, uvremenjena i adaptirana kazna i od toga se ne odstupa dok dijete ne koriguje ponašanje. Na taj način svoje dijete učite gdje su granice njenog postupanja i da se te granice neće pomjeriti zbog njenog inata. Ne zaboravite, Vi ste osoba koja treba da sprovodi i kažnjavanje i nagrađivanje, Vaše dijete nije ni sposobno ni zrelo da o tome “odlučuje”.

Kao što ste i sami primijetili fizičko kažnjavanje ima mnoge loše strane. Fizičko kažnjavanje:

• Utiče negativno na razvoj samopouzdanja i samopoštovanja djeteta;
• Razvija agresiju kao način rješavanja problema u budućnosti;
• Smanjuje mogućnost djeteta da shvati odnos između uzroka i posledice;
• Posredno uči djecu da ne zauzimaju proaktivan stav pema životu već da “trpe”;
• Vrlo brzo gubi značaj tj. stvara tendenciju pojačavanja intenziteta batina, što može dovesti i do povređivanja.

Stoga je mnogo bolje primijeniti druge alternative. U svijetlu doslednosti, svako neadekvatno ponašanje kaznite USKRAĆIVANJEM PRIVILEGIJE. Na primjer, Vaša djevojčica ne želi da pokupi igračke sa kojima se igrala, uvijek prvo pokušate sa davanjem jasnih intrukcija (Spremi igračke u korpu). Ako nakon nekoliko instrukcija i dalje odbija da pokupi igračke sprovedete kaznu – pošto nijesi htjela da pokupiš igračke popodne/sjutra nećeš moći da se igraš sa njima. Ne dajete nikakva druga objašnjenja, ali budete sigurni da Vas je djevojčica čula. Naravno, održite obećanje i ne dozvolite joj da se igra sa igračkama.

Ovo je samo jednostavan primjer kako dijete učite gdje su granice i da će za neadekvatno ponašanje dobit kaznu.

Još je bolji metod da, umjesto da kažnjavate loše ponašanje, NAGRAĐUJETE dobro ponašanje. Svaki put kada se Vaša djevojčica dobro ponaša, nagradite je privilegijom i objasnite da dobija nagradu za dobro ponašanje. Ta nagrada ne mora biti materijalne prirode, čak je još bolje ako je to šetnja, izlet ili nešto što Vaša djevojčica odavno želi.

Kada se radi o ponašanju koje ste u pitanju opisali (sa utičnicom) i koje je direktno životno ugrožavajuće, a većini djece je vrlo interesantno, potrebno je da budete vrlo ozbiljni i oštri. Kada se Vaša djevojčica približi utičnici sa namjerom da sipa vodu u nju potrebno je da VRLO MIRNO priđete, kažete NE, uzmete je za ruku i odbijete od utičnice. Ostanete da stojite pored utičnice i svaki sledeći put reagujete na isti način dok djevojčica ne nađe neku drugu zanimaciju. Ona će pokušati još nekoliko puta u istom navratu ali će na kraju odustati. Djeca ne znaju kakva je opasnost u pitanju ako se sipa voda u utičnicu, ono što oni znaju je – kako odrasli reaguju kada oni to urade. Vjerovatno to njeno ponašanje izaziva uznemirujuću reakciju, vjerovatno vičete, uključuje se više ljudi, dakle, ona dobija informaciju da takvo ponašanje izaziva interesantnu (u njenim očima) reakciju odraslih i naravno da želi to da ponavlja.

Vjerovatno je da bi doprinos dalo i uključivanje drugih ljudi. Pretpostavljam da ste Vi kao majka najviše upućeni na brigu o djevojčici ali bi dobro bilo kada bi se uključio i drugi roditelj. Prosto će dinamika odnosa biti drugačija a roditelji će jedno drugom pomagati da održe objektivnost u odnosu I doslednost u namjeri kažnjavanja.

Koncizno i jasno – budite dosledni, kažnjavajte u pravo vrijeme i to uskraćivanjem privilegije, nagrađujete dobro ponašanje, tokom cijelog procesa budite mirni i uključite druge odrasle koji vam mogu pomoći u tom procesu.