PIŠE: dr Vjera Janković, PZU Doktorica Mica

Pri samom pominjanju crijevnih parazita ili “glista“, kod mnogih ljudi stvara osjećaj nelagode i sama sumnja da ih dijete ima roditelje baca u očaj. Da li baš uvijek mora tako da bude?

U mnoštvu crijevnih parazita koji mogu da nasele digestivni trakt i da izazovu različite zdravstvene tegobe, pomenućemo onaj koji ima najveći praktični značaj, budući da je učestalost javljanja kod djece višestruko veća nego kod svih ostalih zajedno. To je enterobius vermicularis.

Da bi se dijete inficiralo ovom vrstom parazita, nisu potrebni posebni uslovi, kao ni kontakt sa životinjama. Dovoljno je igranje na otvorenom prostoru ili zaprljanim predmetima i naravno, prljave ruke koje se prinose ustima.

Kada posumnjati na ovu bolest?

Odlika životnog ciklusa ovog parazita je polaganje jaja van crijeva, a kao idealnu regiju pokretljiva ženka bira kožu oko analnog otvora.  Jaja polaže obično noću, što dovodi do osnovnog, najvažnijeg, a najčešće i jedinog simptoma bolesti – noćni svrab oko čmara. Drugi simptomi su značajno rjeđi, a mogu biti u vidu bolova u trbuhu, gubitka na težini, pojačanog apetita.

Kako se postavlja dijagnoza?

Parazitološkim ispitivanjem tj. analizom koja se zove perianalni bris, a koja podrazumijeva uzimanje otiska analne regije na ljepljivu traku ,nakon čega se posmatranjem pod mikroskopom dokazuje prisustvo jaja ili,rjeđe, odraslih jedinki ovog crvića.

Infekcija Enterobiusom uglavnom ima higijensko-epidemiološki značaj. S obzirom na opisan životni ciklus samog parazita, infekcija se relativno lako širi na ostale ukućane ili na drugu djecu u kolektivu (rukama, posteljinom, predmetima).

Savjetuje se da dijete koje ima crviće ne ide u vrtić dok se ne okonča medicinski tretman.

Kako se enterobius liječi?

Liječenje je jednostavno, ali ima nekoliko pravila:

– ljekove, mebendazol ili albendazol, uzimaju svi članovi porodice.

– uvijek se insistira na maksimalnoj higijeni u svim kolektivima gdje je dijete – nosilac boravilo. Posebno obratiti pažnju na pojačano pranje ruku, čime se takođe smanjuje mogućnost autoinfekcije, tj da osoba samu sebe ponovo zarazi unošenjem jaja sopstvenim rukama.