Ako drastično oslikamo savremenog budućeg prvaka: vidjećemo dijete koje može da prati sadržaje ako su raspoređeni po principima muzičkog spota ili reklame.

Najveći problemi su u smanjenoj pažnji, koncentraciji, nerazvijenoj kulturi slušanja drugih. Slaba kontrola sopstvenog ponašanja i odlaganja svojih potreba, najčešće, slabi sposobnosti verbalnog razrješavanja konflikata. Djeca danas često provode slobodno vrijeme više usamljenički, ispred televizora i kompjutera, malo u komunikaciji sa drugom djecom i odraslima. Znanja o svijetu i okruženju su slučajna, spontana i nepovezana.

Šta znamo o djetetu? 

• Kako se ponaša dijete u grupi, vrtiću, dvorištu, ispred zgrade u igrama sa vršnjacima?
• Da li ulazi u konflikte češće ili rjeđe od drugih?
• Umije li da sarađuje, kontroliše svoje ponašanje, da čeka svoj red, da sasluša drugog…
• Ima li osjećaj empatije – da li zna kako se drugi osjećaju…,da li umije da traži pomoć, i da je daje drugome…
• Pokazuje li inicijativu u aktivnostima, može li da izlaže pred grupom…. .
• Umije li da adekvatno procjenjuje sopstvene sposobnosti: šta može, umije. .., šta o sebi misli i svojim sposobnostima?
• Umije li da se igra: djeca koja umiju da osmišljavaju svoju igru, prate suigrače u igri, upotrebljavaju svoju maštu – pripremljena su i za školsko učenje.
• Da li predškolci znaju osnovne gradske znamenitosti i poneku priču o njima…
• Radne navike i rad djeteta u kući….u kojim kućnim aktivnostima doprinosi u skladu sa svojim mogućnostima i uzrastom?
• Koliko je dijete samostalno?…

Odgovori na ova pitanja odrediće aktivnosti pripreme djeteta za školu.

Ukoliko dijete reaguje agresivno, ne umije da sačeka svoj red, nestrpljivo je, ima običaj da prepozna tuđe namjere i ponašanje kao ugrožavajuće tipa “namjerno me je spotakao, gurnuo“ i sl, i obično ima slab i nedovoljan rječnik da opiše svoja ili tuđa osećanja. To je vapaj u pomoć da se reaguje u pripremi djeteta prije polaska u školu.

Kako? Vježbanjem kontrole sopstvenog ponašanja; bogaćenjem rječnika – opisivanjem različitim riječima svih osjećanja koja njega i druge obuzimaju; vježbanjem i hvaljenjem kada verbalno razriješi konflikt!

Što češće treba organizovati u porodici zajedničke prijatne aktivnosti, igre, razgovore, šetnje sa djetetom – najbolje neposredno nakon dolaska sa posla ili povratka djeteta iz vrtića ili škole.

Prvi zajednički trenuci moraju biti ispunjeni sigurnošću, povjerenjem i prijatnom atmosferom (bez obzira koliko je roditelj iscrpljen, gladan, umoran, uznemiren – on je odrastao i odgovoran za doživljaj sigurnosti svog djeteta!). Ponekad je dovoljno samo pola sata razgovora – razmjene djeteta i odraslog. Ukoliko stvarno, ozbiljno, iskreno želite da pomognete svom djetetu u teškoćama kontrole ponašanja morate se potruditi – prve rezultate možete očekivati ako preispitate i promijenite i svoje ponašanje tek poslije mjesec ili dva.

Ponašanje koje šteti i vama i detetu nije nastalo za mjesec dana, logično je, da i za promjenu treba barem četvrtina vremena nastajanja…?! Kontrolišite sami sebe tako što ćete bilježiti u jednom bloku kojih ste se igara igrali ili šta ste radili zajedno sa djetetom.

Organizacija režima dana

• Dovoljno mirnih i aktivnih djelova dana: ograničiti vrijeme ispred kompjutera i televizora 1-2 sata u danu! (Previše utisaka koje ne mogu da razumiju ili stalno isti tip vizuelnih aktivnosti, koje ne prati razgovor ili analiza, zaključivanje ili razmišljanje).
• Pred spavanje mirnije aktivnosti!
• Pozitivan završetak dana: rezimirajte zajedno šta je svako od ukućana dobro uradio tog dana. Ono što vam se nije dopalo imali ste priliku da regujete ranije. Veče nije trenutak za zvocanje i prigovaranje. Čitanje priče pred spavanje nije izašlo iz mode.

Primećujte dijete kada je mirno i staloženo, angažovano, a ne samo kad ima napad bijesa! Ne dozvolite da prekidač za vaše uključivanje u njegov život bude kažnjavanje, ili neadekvatno dječije ponašanje.

Kada nešto zahtijevate od djeteta: neka to bude jedan zahtjev u jednom trenutku. Sve što imate da kažete, kažite kada ste blizu djetetu, bez mnogo riječi. Ako dovikujete djetetu – liči će mu na grdnju ili prigovaranje. ..i prestaće da vas sluša. Istraživanja pokazuju da nemirna djeca pažljivije slušaju muškarce, možda zato što po pravilu upotrebljavaju manje riječi od žena!

Izaberite mali broj važnih pravila. I nagrađujte pridržavanje. Nagrade moraju biti i zajedničke igre, a ne samo kupovina. Bajke su najbolji materijal za vježbanje empatije. Kako se ko osjećao u Ivici i Marici? Šta bi moglo da se poželi od zlatne ribice. Kako je ribici kad svi od nje traže da ispuni želje, ima li i ona neke želje, šta je junak radio, šta je mogao drugo da uradi, da li se plašio…. Zlatokosa i tri medveda – kako su se medvedići brinuli o njoj, i nisu je grdili što im je pojela večeru, polomila stoličicu….

Igre:

• Korišćenje mašte je najbolji način da se u igri vježbaju one sposobnosti koje će kasnije trebati u životu. Igre kobajagi, brzo i lako uključuju djecu.
  Igra u paru – jedan traži predmet od drugoga i ubjeđuje ga da mu suigrač da igračku. Igrač može da da predmet-igračku, tek kad bude lijepo zamoljen. Razgovara se: kad, na koje riječi je bilo najlakše dati predmet. Parovi mijenjaju uloge. Igra je sve složenija što je omiljeniji predmet.
• Igre vježbanja emocionalnog rječnika – cvijet emocija – svaka latica je neka emocija: djeca slažu latice oko cveta i govore o situacijama kada su osjećali datu emociju; davanje što više riječi za emociju, opis osjećanja – najbolje je razgovarati sa više djece da bi razmijenili sa drugima. Može se postavljati pitanje tada si tako uradio, a šta si mogao i drugačije da uradiš….
• Vježbe kontrole svoga tijela: sve igre leti-leti. .., pliva-tone, dan-noć.., ili zajedničko igranje kaže se ime svog susjeda i neka biljka, cvijet, drvo, voće. ..u što bržem tempu; na kraju igre se obavezno dobije zadatak da se kaže nešto posebno lijepo uz svako ime igrača.;
• grupne igre vozića ili stonoge, lanac djece koji ponavlja iste pokrete..;
  sve igre parova koji se igraju ogledala jedan drugome…izmišljanje priče o mačetu (dok djeca leže opušteno na tepihu), koje se sunča, proteže, grebe noktima po tepihu;
• igre zamišljenog držanja na dlanu uplašene ptičice: Kako ćete joj pokazati da je nećete povrijediti?Šta možete da uradite da ona poželi da opet kod vas doleti…? Zamisli da si postao čarobnjak koji može da radi samo dobre stvari – šta bi sve moglo da se uradi…?

Izvor: http://www.pedagog.rs/