Sigurno se sjećate vremena, kad još niste bili roditelji, pa biste sreli kmezavu djecu i pritom pomislili kako vaša djeca neće biti takva? Hmm, da, svi smo to mislili dok nismo postali roditelji Sljedeće je veliko otkriće, osim otkrića da su takve scene sasvim normalna pojava, bilo to da zapravo mi roditelji sami stvaramo kmezavu djecu. Nije lako priznati da smo zapravo sami krivci i da naši postupci dovode djecu do takvog stanja da jedini izlaz vide u sceni koju mogu napraviti.
Zapravo nijedno dijete ne pravi scene i ne kmezi bez razloga. Na roditelju je da otkrije okidač takvog ponašanja i izbjegava ga. Naravno, dijete ni samo ne zna zašto plače i rijetko kad može verbalizovati razlog svog ponašanja, pogotovo ako se radi o manjoj djeci. I sama se tek sad trudim izbaciti ova ponašanja iz naše porodične rutine.
Ponašanja roditelja koja vode kmeženju djeteta:
- Žurba, žurba, žurba,… Ako žurimo kroz dnevnu rutinu, dijete je pod stalnim stresom. Ništa čudno, i sami smo pod stresom u takvim situacijama. Požurivanje šalje i pogrešnu poruku (koju vjerovatno ni ne želimo poslati), a ta je da mali ljudi nisu vrijedni našeg vremena. Zato drugi puta zastanite i dajte im vremena da pojedu doručak na miru i da se sami služe priborom za jelo, okupajte ih uz igru bez žurbe i pročitajte i nekoliko priča za laku noć. Ništa neće pobjeći osim njihovog djetinjstva.
- Nedosljedan raspored spavanja. Polazak na spavanje nije nešto što djeca jedva čekaju i često će pokušati odložiti odlazak u krevet raznim izgovorima (npr. nisam umoran ili ne spava mi se, dok istovremeno jedva drže oči otvorene). Ali dijete kojem nedostaje sna i odmora, obično nije sretno dijete i plače i oko najmanjih sitnica. Odlaganje odlaska na spavanje jer djeca to mole ili jer sami imamo nedovršenog posla je siguran put prema mrzovoljnim licima cijele porodice.
- Prenatrpani raspored. Današnje društvo je užurbano i rasporedi su nam prenatrpani. To utiče i na našu djecu jer remeti njihove uhodane i sigurne rutine. Kad porastu, skloni smo i djeci prenatrpati raspored raznoraznim aktivnostima, druženjima, događanjima koja ne smiju propustiti,… Ponekad nije loše stati na loptu i izbaciti iz rasporeda one manje bine stvari i jednostavno doći do vazduha u svom domu. Ako već potpuno mijenjate rutinu svojih mališana, pokušajte to učiniti postepeno.
- Loš stav. I to loš stav roditelja, ne djeteta jer djetetov stav uveliko zavisi od stava roditelja. Nemojte potcijenjivati svoj uticaj na djecu. Ako želite sretno dijete, budite roditelj koji širi sreću i pozitivu.
- Nedostatak kontakta očima. Običan kontakt očima i vrijeme koje im posvetimo jedan na jedan mogu učiniti čuda i smiriti napetost u raznim situacijama kad su djeca (a i mi) na ivici “pucanja”. Osim toga, važno je i vrijeme koje u potpunosti posvetimo djeci a da krajičkom oka virimo u mobilni ili da jednom rukom kuvamo ručak. Mali ljudi zaslužuju našu potpunu posvećenost barem ono malo vremena koliko možemo odvojiti od posla i drugih obaveza.
- Nagrađujemo kmeženje. Nitko ne voli slušati kmeženje, možda biste se čak složili i da je to najgori mogući zvuk u svemiru. Lakše je dati im što žele, nego slušati te strašne zvukove. Ali ako ne naučimo tako djecu da je kmeženje način na koji mogu dobiti sve što požele? Djeca brzo uče i brzo će shvatiti da je dovoljno kmeziti i ispuniće im se svaka želja. Drugi put jednostavno izdržite.
Ova pravila je lakše pobrojati, nego sprovesti u djelo, ali i svaki korak naprijed je bitan. Mislite li da vam mogu pomoći?
Prut 🙂
Da,da, zgrozavala sam se kad vidim djecu koja kmeze i jos se bacaju po radnji jer im se sigurno nije kupilo sto su zeljeli… i tako, prodje koja godina, sad i ja imam djecu koja kmeze kad im nije sve po volji, ali sta cu, ja sam samo roditelj. I da, ti sto me poprijeko gledas,i sigurno mislis da sam los roditelj, nisam vaspitala svoje dijete kako treba, varas se. Postaces i ti jednoga dana roditelj,sad me ne bi razumjela
Moja djeca ne kmeze i i dalje se grozim kmezave djece.